SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ksenija Leko: Istinsko čudo je promjena srca, uklanjanje nevjere.

ČITANJA:

Heb 12,4-7.11-15;

Ps 103,1-2.13-14.17-18a;

Mk 6,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme dođe Isus u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Naša poznata komičarka, iz onih vremena, Nela Eržišnik, jednom je počela svoj nastup riječima: „U prvom redu pozdravljam sve one u drugome redu.“ Tom rečenicom, na humorističan način, izrekla je živu istinu. Draži su nam oni u drugom redu nego oni u prvom, oni s kojima odrastamo, oni s kojima radimo, a nakon nekog vremena i oni s kojima živimo.

Jesmo li se ikada zapitali zašto? Zašto smo ljubomorni i zavidni na uspjehu onih koji su nam blizu. Ugrožava li njihov uspjeh našu vrijednost, naše sposobnosti, naše talente? Možda bi bilo dobro promisliti da nismo možda negdje zakopali svoj talenat. Otkopajmo ga prije nego nam se vrati Gospodin, da nas ne zatekne sudbina zlog i lijenog sluge iz prispodobe o talentima.

Vratimo se Isusu u ovom odlomku iz Evanđelja. Isus je došao u svoj zavičaj i kad je došla subota počeo ih je učiti u sinagogi. I koja je bila reakcija slušatelja? Bili su preneraženi. Pitali su se odakle to ovome, kako je moguće da mu je dana takva mudrost i da čini silna djela. I vraćaju se na njegovo porijeklo. Obični drvodjelja, znaju Mu rodbinu. I umjesto divljenja oni se sablažnjavahu. I kaže tekst da Isus nije mogao učiniti ni jedno čudo, osim što je ozdravio nekoliko nemoćnika. I čudio se njihovoj nevjeri. Ovdje vidimo dijagnozu njihovog ponašanja: NEVJERA.

Uočimo razliku između čuda i ozdravljenja. Pismo kaže da Isus nije učinio ni jedno čudo, ali ozdravljenje je. Zar ozdravljenje nije čudo? Očito da nije. Ozdravljenje je uklanjanje bolesti i povratak zdravlja, a istinsko čudo je promjena srca, uklanjanje nevjere.

Kako često brkamo ova dva pojma i molimo za čudo, a ustvari molimo za ozdravljenje. Ozdravljenje je ograničenog vijeka, traje do slijedeće bolesti, nemoći ili u konačnici do smrti, a čudo ostavlja trajne posljedice na duši, ono ima okus neprolaznosti i nastavlja se, i nakon smrti, u vječnost.

Kad slijedeći put odlučiš moliti za nekoga ili za sebe traži od Boga čudo, ali prvo stvori uvjet za čudo, učini ono što je do tebe: VJERUJ da Bog to može učiniti.

s. Ksenija Leko