SVAKODNEVNO U 7:30 Poziv na poniznost

ČITANJA:

1Kor 9,16-19.22b-27;

Ps 84,3-6a.8a.12;

Lk 6,39-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju!

Koliko nam je lako primijetiti tuđe pogreške! Kako je lako napraviti katalog tuđih pogreška! Ponekad nam je dovoljno nekoliko trenutaka da procijenimo nečiji život, njegove postupke ili njegove odluke. Kao da imamo posebno izoštren pogled za tuđe slabosti, a mnogo slabiji za vlastite.

Upravo o tome danas govori Isus. „Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svome oku ne opažaš?“

Neki će reći da ove riječi mogu biti i poziv da zatvorimo oči pred zlom, no baš suprotno. One su poziv na poniznost. Isus nas uči da nitko nema pravo postaviti se iznad drugoga. Prije nego što budemo učitelji drugima, moramo dopustiti Kristu da bude učitelj nama.

Zanimljivo je da Isus najprije govori o slijepom koji vodi slijepoga, a zatim o učeniku koji želi biti poput svoga učitelja. Time nam poručuje da svaki čovjek nekoga slijedi. Pitanje je samo – koga? Ako slijedimo vlastiti ponos, lako ćemo postati suci drugima. Ako slijedimo Krista, postat ćemo ljudi ponizna srca, spremni najprije preispitati sebe. Svetost uvijek započinje obraćenjem vlastitoga srca.

Ovih dana, dok se pripravljamo za proslavu Dana hrvatskih mučenika, dobro je to imati na umu. Mučenici nisu bili ljudi koji su druge osuđivali. Oni nisu živjeli od mržnje prema svojim progoniteljima. Njihova je snaga bila u tome što su dopustili da Krist oblikuje njihovo srce i zato su mogli ostati vjerni i onda kada je to značilo gubitak slobode, časti ili života. Sutra će se mnogi vjernici okupiti na Udbini kako bi zahvalili Bogu za poznate i nepoznate hrvatske mučenike. To hodočašće nije samo pogled prema prošlosti, ono je ispit savjesti za svakoga od nas.

Jesam li spreman najprije mijenjati sebe? Dopuštam li Kristu da ukloni ono „brvno“ koje priječi moj pogled? Jesam li spreman postati učenik, a ne samo promatrač evanđelja?

Jer samo čovjek koji je upoznao vlastitu slabost može iskreno razumjeti slabost drugoga. Samo onaj koji je iskusio Božje milosrđe može biti milosrdan. Zato neka nas današnje evanđelje pripravi za sutrašnje slavlje. Dok budemo zahvaljivali za vjernost hrvatskih mučenika, molimo i za sebe: da nam Gospodin podari ponizno srce, čisto srce i hrabro srce. Jer upravo iz takvoga srca rađaju se istinski Kristovi svjedoci. Amen.