SVAKODNEVNO U 7:30 Molitva

Čitanja:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači o. Livio Marijan:

Isus nam danas u Evanđelju govori o tome: Kako dobro moliti? Kakva je dobra i kvalitetna molitva, a kakva besmislena ili čak pogrešna. Puno je knjiga napisano o molitvi. Ponekad se čini da je lakše psihologizirati ili filozofirati oko molitve, nego poslušati i prakticirati one konkretne i jasne upute koje nam samo Sveto Pismo o tome daje.

‘Blebetati kao pogani’ zvuči pomalo komično i možemo to ubrojiti u Isusov pedagoški humor, kojim želi trgnuti slušatelja da shvati u čemu je zapravo stvar. A stvar je u tome da su kroz povijest religije više ili manje bile na mitološko-magijskoj razini, a jedna od znakova toga je i praznovjerje da se Boga može kupiti, umilostiviti ili čak prisiliti ritualnim radnjama kao što je ponavljanje određenih formula, mantri, ritualnih i magijskih radnji. Sve je to imalo svoje mjesto u civilizacijskom usponu ljudske vrste i evoluciji čovjekove svijesti dok je tapkao u mraku neznanja i pokušaja da se vine do božanstva.

Isus donosi nešto posve novo, donosi istinu i o Bogu i o čovjeku, i o njihovu odnosu. Tako otkriva da uspješna molitva nema magijski karakter, da ne ovisi o mnoštvu izgovorenih riječi i formula, a još manje o neiskrenim riječima koje nemaju veze sa stvarnošću i istinom. Istinska molitva je prvenstveno iskreni i istiniti govor o sebi pred Bogom, kao i iskreno podvrgavanje sebe Božjoj volji. Jer, ”zna vaš Otac nebeski što vam treba i prije nego ga zaištete”. Nabrajanje naših potreba i želja ne koristi. Bog nam neće dati ono što za nas nije dobro, a toga mi često nismo svjesni. Isus je jasan: najprije dati čast i slavu Bogu, željeti prvenstveno njegovo kraljevstvo, prihvaćati njegovu volju, biti zadovoljan s onim što nam Bog danas daje, kajati se za svoje grijehe, praštati svima sve i držati se Boga u napastima i nevoljama života.

Molitva kakvoj nas Isus uči nije emocionalno dramatiziranje, nije ni izvođenje show spektakla od sebe ili od zajednice, nije puno govora bez sadržaja, nije nerealni bijeg iz stvarnosti svakodnevice, nije ni psihološko samoiživljavanje, niti ritualna magija. Nema tih molitava, ni devetnica, ni litanija, koje imaju magijsku moć. Niti ima molitvenih zajednica, ni skupova, ni pjesama, ni polaganja ruku koji bi po sebi imali moć privoliti ili prisiliti Boga na išta. Bog je apsolutan i savršen i slobodan činiti što i kada i kako hoće sa svime što je stvorio. I čovjek nema što Bogu prigovarati, niti pokušati na Boga utjecati. Ta on sve zna, i on najbolje zna. Kršćanin je pozvan biti dijete Božje, zato nas Isus uči da ga nazivamo ”Ocem”.

Isus me danas poučava da budem istinsko dijete Božje, koje iskreno ljubi, sluša i štuje svoga Oca na nebesima, koje prihvaća njegovu volju s povjerenjem da on hoće i može samo ono što je najbolje za mene. Biti toga svjestan svakoga časa i dana – to je najveća molitva. Šutjeti u tajnosti svoje sobe i bdjeti u budnosti svoga srca pred Bogom je možda najbolja molitva. Biti duhom, tijelom i srcem na svetoj misi, iskreno i vjerno moliti časoslov, kajati se, praštati i biti milosrdan prema svima – to je istinska kršćanska molitva. Ništa spektakularnoga, ni senzacionalnoga, ni magijskoga, ni previše emotivnoga, ni licemjernog, ni prisilnog, ni umjetnog. Samo uvijek iskreno i s ljubavlju, jednostavno i smireno.