NEDJELJOM U 15:30 Predaj Bogu potrebu za kontrolom svoga života

ČITANJA:

2Kr 4,42-44;

Ps 145,10-11.15-18;

Ef 4,1-6;

Iv 6,1-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Jedno od glavnih poteškoća s kojima se susreću ljudi današnjeg vremena jest iskustvo straha. U određenim trenutcima svoga života osjećam kao da ne mogu sve događaje izkontrolirati i to u meni rađa dubok osjećaj nesigurnosti. Javlja se strah od poraza, neuspjeha, sramote. Plašim se za svoj brak, svoju djecu hoće li sve biti u redu s njima. Zatim strah od teških bolesti, u konačnici od smrti. Strah kao emocija nije sam po sebi loš i negativan. Znamo da nas onaj zdravi strah čuva od toga da se primjerice kockamo sa svojim zdravljem živeći neuredno. Normalan strah od visine me čuva da se ne penjem nezaštićeno na velike visine gdje postoji velika šansa da ću pasti i teško se ozlijediti ili izgubiti život. Strah od grijeha me čuva da se klonim grešnih prigoda. Dakle strah ima svoju funkciju u našem životu koja može biti itekako dobra, međutim ukoliko moj strah postane opsesija on me paralizira za dobar život.

Ukoliko sve želim držati pod svojom kontrolom onda sam neprestano u strahu jer sam svjestan da se stvari ne mogu uvijek odvijati onako kako sam ja to zamislio. Korak po korak počinjem se buditi sa dubokim osjećajem straha koji više ne mogu ni objasniti. Jednostavno se bojim, imam strah od straha. Možemo se pitati kakve veze ima strah s današnjim evanđeoskim odlomkom jer ga Isus nigdje ne spominje, niti vidimo da su učenici ili ovaj narod u strahu. U samoj srži straha krije se kontrola i želja da čvrsto držim kormilo svoga života. Da ja sam upravljam i da se sve odvija po mome planu. Takav način života ne daje prostora Bogu. Ja sam sam sebi bog i spasitelj. O meni ovisi sve u mojoj obitelji, na poslu sve što se događa u mome životu ovisi isključivo o meni.

Pažljivo promatrajući evanđelje o Isusovom umnažanju kruha i ribe vidimo kako su neke stvari izmakle kontroli. Naime za Isusom ide silno mnoštvo ljudi koji su u jednom trenutku ogladnjeli. S druge strane učenici nemaju dovoljno hrane, a niti novca da nahrane ovo silno mnoštvo. Samo je jedan dječak imao nekoliko kruhova i malo ribica. Dakle svi su naizgled dovedeni u situaciju nad kojom nemaju kontrolu i ne vide izlaza. Situacija pred kojom su se zatekli izgleda nerješivo. Isus u jednom trenutku uzima u ruke tih pet kruhova i dvije ribice izriče zahvalnu molitvu Ocu nebeskom i događa se čudo, odjednom hrane ima za sve.

Gospodin je taj koji pazi na svaki detalj moga života i što je više za mene onih nemogućih situacija to bolje, jer imam veliku priliku da promatram Isusa na djelu kako on čini čudo od onoga malo što mu predam i dopustim da blagoslovi. Isusu je tako malo potrebno moga povjerenja da već može izvesti na dobro i one najzamršenije situacije u kojima se znam naći. I učenici i narod našli su se pred zidom bez ikakvog rješenja u rukama, ali Isus uvijek ima rješenje. Zato je važno da tu veliku potrebu za kontrolom nad svojim životom svaki dan iznova predam njemu. Važno je znati da Isus također ne želi kontrolirati moj život, već me primiti za ruku i voditi. Svaki dan me iznova poziva da pođem za njim, a ne da se moja molitva sastoji od toga da tražim Isusa da on ide za mnom. Sam sebe ne mogu voditi, potreban mi je Isus jer on vidi puno šire i puno dalje nego što ja mogu vidjeti. Isuse predajem ti kormilo svoga života!