Sveti Josip, muž ponizan i pravedan!

ČITANJA:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Rim 4,13.16-18.22;

Mt 1,16.18-21

Tekst evanđelja:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Danas Crkva slavi svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Slušat ćete jedan od dva odlomka evanđelja. Za danas sam izabrao onaj iz Matejeva evanđelja o Isusovom rođenju. On Josipa karakterizira s dva pojma ili dvije vrline – Josip je muž i pravedan. Josip uistinu jest pravedan što se vidi i po njegovom odnosu prema svojoj ženi Mariji. Pokušajte zamisliti mlade zaručnike Josipa i Mariju. Nema sumnje da su se silno voljeli. Tako čisti i sveti sigurno su jedno u drugome prepoznali čistu ljubav. Vjerojatno su maštali o zajedničkim danima i godinama. Koji to zaljubljeni par ne čini. No, vrlo brzo njihova ljubav dolazi na kušnju.

Pokušajmo zamisliti kako je bilo Mariji kada je trebala priznati svome Josipu da je trudna. Znala je istinu, ali kako će to on prihvatiti. Koliko puta se žena nađe u situaciji koju ne može opisati i kad je jednostavno neshvaćena. I to od onih najbližih. Koliko puta žena lije suze? S druge strane kako je bilo Josipu? Siguran je u svoju ljubav, Marija je tako čista i tako dobra, no trudna je a Josip nije bio s njom. Što se to događa? Kako to razumjeti? Po židovskom zakonu ženu, koja je prevarila svoga muža, trebalo je kamenovati. Josip s jedne strane ima pred sobom Marijinu trudnoću za koju ne zna kako je ostvarena, a s druge strane ima riječ voljene žene koja ga uvjerava da mu je vjerna i da je to Božje djelo.

Što bismo mi učinili, ili što mi činimo kada imamo situaciju u kojoj imamo dvojake informacije. Kome vjerovati? Siguran sam da Josip nije sumnjao u Marijino poštenje, ali kako objasniti njenu trudnoću? A, dobro zna da nije bio s njom. Kad se današnji čovjek nađe u takvoj situaciji lako si pripisuje ulogu suca. Često na temelju poluinformacija ili krivih spoznaja donosi presudu i još ju izvršava. Koliko nam se puta dogodilo da smo krivo presudili? Ili, koliko se puta dogodilo da smo krivo bili osuđeni? Sveti Josip nije takav. On radije priznaje poraz. Čini korak natrag. Odluči da će Mariju potajice otpustiti. To je ljubav, to je pravednost, za razliku od našeg ponosa koji tobože traži zadovoljstvo.

Zar nismo i sami često u situaciji kad jednostavno ne možemo objasniti svoje stanje. Osoba pored mene me jednostavno ne razumije. Može biti mnoštvo razloga da je tome tako. Naša zbunjenost ili nezainteresiranost onih pored mene. Dakle, Josip biva ponizan, priznaje da je to što se s Marijom događa nadilazi njegova shvaćanja. Stoga, umjesto da je osudi, on se povlači. Upravo tim činom otvara vrata Bogu, koji mu preko anđela objavljuje da se ne treba ničega bojati, jer je doista život pod Marijinim srcem začet po Duhu Svetom. Tako Bog djeluje. Tako djeluju Božji miljenici.

Nadalje, Josip je i muž. Usudim se kazati kako je imao mušku snagu. Naime, u jednoj raspravi Isusa sa Židovima, ti isti Židovi predbacuju Isusu da se nisu rodili iz preljuba. Ivan evanđelist to opisuje u 8.41. Istina, vodili su raspravu o podrijetlu spominjući se oca Abrahama. No, činjenica jeste da su Isusu u lice kazali kako se oni nisu rodili iz preljuba. Jesu li time htjeli dati do znanja da im je poznato kako Josip nije njegov otac? Možemo tek nagađati. Ako, dakle, Židovi Isusu spominju preljub, što su tek Josipovi suvremenici pričali iza njegovih leđa? Ako se znalo da Josip nije Isusov otac, možemo tek zamisliti kakve su sve priče Josip i Marija morali slušati o sebi. Trebalo je imati mušku, veliku snagu to sve izdržati.

I danas bračni parovi susreću istu muku. Kakve sve priče slušamo od neprijatelja obitelji. S jedne strane uporno u obitelj žele ugurati ono što obitelj nije, a s druge strane razaraju odnose unutar obitelji. Kao u Josipovo vrijeme, tako i danas treba imati mušku snagu sve to izdržati. Stoga valja nam se moliti svetom Josipu da ponajprije očuva naše obitelji. Ako je obitelj sigurna i izvorište radosti cijelo će društvo napredovati. Dakle, sveti Josipe, zaštitniče obitelji i naše domovine Hrvatske, moli za nas.