SVAKODNEVNO U 7:30 Krist uzor služenja

ČITANJA:

od dana: Tit 2,1-8.11-14;

Ps 37,3-4.18.23.27.29;

Lk 17,7-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Božju tumači gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku fra Josip Ivanović:

Kroz ovaj 32. tjedan vremena kroz godinu (osim jučerašnjega blagdana posvete Lateranske bazilike) na životnom putu prati nas Lukino 17. poglavlje koje nas pomalo uvodi u posljednje dane ove liturgijske godine i usmjeruje prema svetkovini Krista, Kralja svega stvorenja.

U središtu današnjega navještaja Božje riječi jest služenje, a kao uzor uvijek promatramo Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi. Svojim životom nam je dao primjer i visoko podigao ljestvicu koju mi, nažalost, sve više spuštamo i pitamo se ima li uopće smisla služiti. Djeluje kao da služenje u sebi iscrpljuje cijeloga čovjeka jer je potrebno poniziti se. To pak znači na sebe preuzeti i odgovornost. Biti odgovoran znači prihvatiti i kvalitetno vršiti ono što mi je netko povjerio. Po ovome lako možemo zaključiti da svatko od nas, bez iznimke, služi, odnosno da je pozvan služiti. Nije nam moguće živjeti bez služenja.

Muškarac i žena poslužuju jedno drugo svojom ljubavlju; po rođenju djece služe svojoj djeci da ih podignu i usmjere na životne staze; u starosti poslužuju jedno drugome u strpljivosti, a ljubavlju bivaju služeni od svoje djece. Majka koja dođe s posla i priprema se da podvori muža i djecu, ne traži za to posebne pohvale i nagradu. Ona radi iz ljubavi a ne iz proračunatosti. Ovako bi izgledao savršen ljudski život kada bismo se onim što nam je darovano služili na izgradnju, kada nam darovi ne bi služili samo za životarenje u kojemu se možda ne želimo osvrnuti na potrebe drugih.

Krist je postao slugom iz ljubavi. Mnogi postaše iskorištenim slugama iz nečije obijesti i koristoljublja. Mnogi se nazivaju slugama i mučenicima, a zapravo ni da bi prstom makli. Koliko li smo se doista odmaknuli od pravoga ideala služenja, od ispravnoga razumijevanja ne samo riječi, nego i stava jednoga poslužitelja.

Prispodoba o sluzi u evanđelju na prvi pogled zbunjuje. U središtu nije gospodar nego sluga. Ako je ispunio svoju dužnost, nema prava tražiti naplatu ni zahvalu. Isus misli na naš odnos s Bogom. Tako i mi sve što imamo i činimo djelo je Božje milosti. Prema tome, ne možemo od Boga tražiti ni naplatu ni nagradu, već priznati svoje stanje: „Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti“. Time se ne želi reći da su naša moralna djela bez zasluga. Ona su zaslužna. Zapravo se ovom prispodobom želi reći, da trebamo sve raditi i činiti u poniznosti, u predanju Bogu i Isusu Kristu, u vjeri i ljubavi (Tomić).

Ova riječ Isusova: „Sluge smo beskorisne. Učinili smo što smo bili dužni učiniti“, držat će nas u poniznosti protiv oholosti, kada učinimo neko dobro djelo.

Današnja čitanja pružaju nam bogatu duhovnu hranu. Samo je treba svojom dušom uzeti i blagovati, posebno tijekom današnjega dana.