SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ranko Papić: U svim okolnostima sačuvajmo unutarnji mir i pouzdanje u Gospodina

ČITANJA:

Am 3, 1-8; 4, 11-12;

Ps 5, 4b-8;

Mt 8, 23-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«

Riječ Božju tumači vlč. Ranko Papić:

U ovim ljetnim danima more ili barem sama pomisao na more mnogima doziva u pamet pomisao na odmor, opuštanje, obitelj i prijatelje, bijeg od svakodnevnog užurbanog života. Ili pak s druge strane upravo suprotno, rad, nervozu i umor, gužve, iscrpljenost, brigu za egzistenciju. Ah to more! More, more… Tako oprečno u sebi, tako divno i tajanstveno, a opet tako nepredvidivo i neukrotivo. Kod jednih izazov i neraskidiva veza ljubavi i života, a kod drugih strah i nepovjerenje. U svakom slučaju zaslužuje naše strahopoštovanje. Dok mu se površina na suncu predivno presijava kao kakav odbljesak raja, mračne dubine skrivaju svoje tajne. Sad više nisam siguran pričam li o moru ili o čovjeku. Predivno je kako sama slika mora kao i svega stvorenoga nas ljude može potaknuti na dublje promišljanje i približiti Bogu, da ne ispadne uvijek kako nas sve stvoreno samo od Boga udaljuje.

U današnjem odlomku evanđelja čitamo i razmatramo događaj o stišanoj oluji. More je već samo po sebi mjesto nesigurnosti. Sasvim je nešto drugo hodati po čvrstom tlu, nego plivati u moru ili sjediti na barci koja se ljulja na moru. S olujom se opasnost na moru neizmjerno uvećava. Zato nas ne čudi reakcija učenika, od kojih su neki iskusni ribari, jer znaju što je more. A što im je drugo preostalo? Svi pokušaji veslanja i kormilarenja zakazali su, lađu su potapali valovi. Jedino ih je Isus mogao spasiti. I zaista, Isus ih nije prekoravao zato što su ga probudili, već zato što nemaju čvrste vjere.

Kao uvijek i u svemu u životu, tako i u ovom odlomku, naš pogled može se fokusirati na žestok vihor, velike valove, na Isusa koji spava, na krikove… Možemo se fokusirati na ono zastrašujuće i negativno, najčešće možda i jest tako. Svi poznajemo ljude koji sebe smatraju vjernicima, ali se stalno nečega plaše, sve im je crno pred očima, uvijek se nečega boje i tu svoju bojazan prenose na druge. Ali zašto danas ne bi svoj pogled usmjerili na ono divno i ohrabrujuće, zašto od danas ne bi odlučili svoj pogled svakodnevno usmjeravati na Gospodina Isusa i na njegovu silu i snagu koju može imati u našim životima. Jesmo li čuli da je Isus prvi ušao u lađu, a tek onda za njim njegovi učenici? Isus je prvi na lađi! Na lađi života, na lađi Crkve, na lađi odnosa. Budimo ljudi i vjernici koji će u svim okolnostima uspjeti sačuvati unutarnji mir i pouzdanje u Gospodina. Nemojmo biti malovijerni, ta Njegovo je more i vjetar i lađa! Zavapimo iz dubine svoga srca glasom vjere: „Gospodine, ojačaj moju vjeru!“

vlč. Ranko Papić, župnik u Novalji.