SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Ocvirk: Bog želi naše čisto i povjerenjem predano srce

ČITANJA:

Tuž 2, 2.10-14.18-19;

Ps 74, 1-7.20-21;

Mt 8, 5-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ — i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

„Idi, neka ti bude kako si vjerovao!”

Svatko je od nas imao iskustvo bolesnika u svoj blizini; bilo u obitelji, bilo u susjedstvu. Većina ljudi suosjeća s onim koji trpi i čini mnoge korake i radnje da olakša patnju ili trpljenje bolesniku. Tako je i satnik učinio iskorak vjere prema Isusu s molbom da mu izliječi slugu koju mu leži kod kuće uzet, u strašnim mukama. Isus je dvostruko dirnut. U prvom redu brigom satnika prema sluzi, a potom njegovom vjerom. Čak štoviše – Isus je zadivljen vjerom svoga sugovornika i koristi njegovo pouzdanje kako bi opomenuo svoje suvremenike, koji su se jako pouzdavali u svoju vjeru: Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.

Možda ovaj događaj površnom promatraču ili onome koje se već navikao na Isusova čuda nije predstavljao baš neki događaj vjere, no Isus ostaje zadivljen i spremno prihvaća pomoći nesretnom satniku. I ovaj nam događaj govori kako Bog gleda na iskrenu nakanu srca, ne na mnoštvo riječi ili savršene fraze molitava. Bog želi naše čisto i povjerenjem predano srce. Bog ne želi da se priviknemo na njegova čuda, nego želi da uvijek iznove otkrivamo veličinu njegove brižne i sućutne ljubavi. To otkrivanje Božje ljubavi, otkriva nam i istinu o nama, onu istinu koju je spoznao satnik u odnosu na Isusa: Gospodine, nisam dostojan… Uistinu nismo dostojni milosti koje nam Bog daje, no ipak Bog ulazi pod naš krov. Ulazi u naš život, u našu bijedu i pridiže nas, pomaže nam – on slabosti naše uzima i boli odnosi (usp. Mt 8,17).

Satnik je pristupio Isusu. Onomu koji ozdravlja. Možda je i bio postiđen zbog svoje grešnosti ili nedostojnosti, no ipak pristupa. Pristupajmo i mi Isusu. Umorni i opterećeni idimo k njemu i on će nam dati odmor (usp. Mt 11,28). I ne samo odmor, nego i potrebno zdravlje. Baš kao satnikovom sluzi ili Petrovoj punici koja ležaše u ognjici. I dok se satnik ganut Isusovim odgovorom priznao grešnikom i nedostojnim Isusove nazočnosti, Petrova punica odmah ustade i posluživaše mu. Ona osjeća da u znak zahvalnosti treba Isusu iskazati ljubav jednostavnim činom gostoljubivog znaka pažnje. Kako je lijepo kad se ljubav ljubavlju vraća. Kako je lijepo kad nam Isus u znaku svoga gostoprimstva u euharistiji jača vjeru, krijepi slabosti i vodi u vječni život. Uđimo i mi pod njegov krov. Učimo u njegovoj školi važnu lekciju povjerenja, kako bi i nama Isus rekao: Idi, neka ti bude kako si vjerovao!

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke