SVAKODNEVNO U 7:30 Bog ne traži savršenstvo nego otvorenost

ČITANJA:

od dana: 1Kor 5,1-8;

Ps5,4b-7.12;

Lk 6,6-11

Tekst evanđelja:

Jedne subote uđe Isus u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. A Isus im reče: »Pitam ja vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako — i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Josip Šimatović:

Koliko je samo ljudi oko nas koji imaju “usahlu ruku”. Ne nužno fizički. Nekome je usahla sposobnost vjerovati, dugome opraštati oprašta a trećemu voljeti. Netko je izgubio nadu, netko povjerenje, netko radost života. Izvana sve izgleda uredno, ali iznutra kao da čovjeka nešto koči, ne da mu naprijed, ne može zagrliti, stvarati ni darivati.

Takvog čovjeka danas susreće Isus u sinagogi. Zanimljivo je da evanđelist ne bilježi njegovo ime. Kao da želi reći da se u njemu može prepoznati svatko od nas. Svatko ima neku svoju “usahlu ruku”, dio života koji više nije živ, koji se zatvorio zbog razočaranja, grijeha ili patnje.

No Isus čini nešto neočekivano. Iako je subota i farizeji ga vrebaju on jasno i glasno govori: “Ustani i stani u sredinu.” Bog ne liječi čovjeka skrivećki, negdje u kutu ili iza stupa. Isus ga izvodi na sredinu, ne da bi ga ponizio, nego da bi pokazao kako nitko nije nevažan i kako ničija rana nije izvan Božjega pogleda.

U isto vrijeme pogledajmo farizeje. Oni ne gledaju čovjeka. Oni gledaju propis. Ne vide njegovu bol, nego traže razlog kako bi optužili Isusa. Koliko se i nama može dogoditi da nam pravila postanu važnija od osobe, da budemo u pravu, a da pritom zaboravimo biti dobri.

Isus tada postavlja pitanje koje odzvanja kroz sva vremena: “Što je dopušteno u subotu: činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili pogubiti?” To pitanje nadilazi raspravu o suboti. Ono postaje pitanje svakoga dana našega života. Hoću li danas nekome vratiti nadu ili je oduzeti? Hoću li riječima liječiti ili ranjavati? Hoću li primijetiti čovjeka pokraj sebe ili ću ga zaobići?

Na kraju Isus se čovjeku usahle ruke obraća vrlo jednostavno: “Ispruži ruku.” I upravo u tom trenutku događa se ozdravljenje. Čovjek mora učiniti ono što mu se činilo nemogućim. Mora pokušati. Milost ne ukida ljudsku slobodu. Bog čini čudo, ali čovjek odgovara povjerenjem.

Možda nas Gospodin i danas poziva da ispružimo svoju “usahlu ruku”. Naša “usahla ruka” je možda slučaj u kojem ćemo učiniti prvi korak prema pomirenju, možda prvi telefonski poziv nakon dugo vremena, iskrena ispovijed, oprost koji odgađamo ili odluka da ponovno počnemo moliti.

Bog ne traži od nas savršenstvo. Traži otvorenost. Ondje gdje čovjek Bogu pruži ono što je naizgled mrtvo, Bog vraća život. Neka nam ovaj dan bude prilika da dopustimo Kristu dotaknuti ono u nama što je usahnulo. Jer gdje On ulazi, ondje život ponovno počinje. Amen.