Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Samo iskrenom vjerom i ispravnim životom u mogućnosti smo biti cjeloviti kršćani

/ sd

ČITANJA:

Jr 20,10-13;

Ps 18,2-7;

Iv 10,31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

„Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš“ (Iv 10, 33). Židovi su spremni Isusa, u ime svoje vjere i tradicije, kamenovati. Za njih on nije Bog, pravi se Bogom i kao takav po zakonu treba umrijeti. Isus je mnogim riječima i djelima pokazao da je obećani Mesija, ali i dalje mu ne vjeruju. Trebaju samo dobrog čovjeka, čudotvorca, mudrog liječnika, pravednog suca.

Kršćani su danas u dvojakoj opasnosti: prva je da u Isus Kristu gledaju tek put svakodnevnom životu koji svu svoju bit iscrpljuje u socijalnom zauzimanju; druga je da u Isusu Kristu gledaju dalekog Boga za kojeg od naših života ne ostaje ništa drugo osim klanjanja – šutljivi Bog prema čijoj bi slici vjernici bili tek neka karikatura svakodnevnog života u odnosu na ljude s kojima dijele vrijeme i prostor. Isus Krist je bogočovjek, obećani Mesija, Spasitelj i Otkupitelj, ali on je i putokaz našem životu. On je Bog vrijedan svake naše hvale i slave, njemu se klanjamo i njegovo evanđelje naviještamo svijetom, ali to činimo čineći djela koja je on sam činio. Puno puta u životu zaboravljamo i jedno i drugo, a samo iskrenom vjerom i ispravnim životom u mogućnosti smo biti cjeloviti kršćani, vjernici po njegovoj slici.

Da li će Bog Trojstveni biti manji ili veći bez ili uz naše pohvale? Preostalo vrijeme korizme probudimo vjeru u Božju neprestanu i blagotvornu prisutnost u našim životima. Izliječimo kamenite predjele srca kako bi nam, na tom obnovljenom i pogodnom tlu, Bog prezreni i odbačeni progovorio o sebi i nama samima, kako bi progovorio milosrdne riječi o ljubavi koja spašava s križa. „Nije njegov gubitak to što ga ne ljubimo. To je naš gubitak. On je svet ma što god dobivao od nas. Nije on manje svet zbog toga što smo mi daleko od njega. Mi nismo sveti, osim ako mu ne pristupimo, osim ako nismo nalik njemu, osim ako ga ne ljubimo. Jao nama ako u danu kada je došao s nebesa ne vidimo ništa poželjno ili ne vidimo blagotvornost njegovih rana, već umjesto toga gradimo za sebe vlastite ideje svetosti, različite od onih koje su nam u njemu očitovane. Jao nama ako činimo ponos, ili sebičnost, ili tjelesni um standardom savršenstva i istine, ako su se naše oči potamnile i naša srca otežala u pogledu prema istinskom svjetlu ljudi i slave vječnoga Oca. Neka nas on sam očuva od naših samozavaravanja, što god ona bila, i omogući nam da se odreknemo ovoga svijeta, da bismo zadobili onaj budući te da se radujemo u Onome koji nije imao svoga doma, koji nije imao kamo položiti glavu, koji je bio siromašan i ponizan, prezren i odbačen, izmučen i ubijen“ (Sv. John Henry Newman, The Tears of Christ. Meditation for Lent, 162.).

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja