SVAKODNEVNO U 7:30 Što je najveći oblik kršćanske ljubavi?

ČITANJA:

1Kr 21,17-29;

Ps 51,3-6b.11.16;

Mt 5,43-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnje Evanđelje vrhunac je Isusova Govora na gori i srž nove pravednosti koju Isus donosi. Isus ovdje ne samo da ispunjava Zakon nego ga i radikalizira. On traži od svojih učenika savršenstvo koje se ogleda u bezuvjetnoj ljubavi po uzoru na samoga Boga Oca. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu koju pronalazimo u Levitskom zakoniku često se odnosila samo na pripadnike vlastitoga naroda, dok Isus ruši te granice i zapovijeda ljubav prema neprijateljima i molitvu za progonitelje. Takva ljubav proizlazi iz činjenice da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku te ga zbog toga treba ljubiti i za njega moliti, dok se mrzi samo grijeh i zlo koje je počinio. Isus navodi važan razlog takve ljubavi: „Da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima.“ Bog nam je uzor i On ne pravi razliku među ljudima. Sunce njegovo izlazi i dobrima i zlima, a kiša pada i pravednima i nepravednima. Postati sinom u biblijskom smislu znači činiti ono što čini Otac nebeski. Ako Otac iskazuje milosrđe, tada smo i mi pozvani ići tim putem. Kršćanska ljubav nije samo emocija ili prolazni osjećaj, ona je odluka i trajno opredjeljenje srca.

Moliti za onoga tko nas progoni najveći je oblik kršćanske ljubavi. Takva nas molitva okreće od nas samih prema drugima i ne dopušta da neprijatelj upravlja našim srcem. Na mržnju uvijek trebamo odgovoriti molitvom jer je to jedini način da se prekine lanac zla. Naš kršćanski identitet ne potvrđuje se samo u sakramentu krštenja, nego djelatnim življenjem istinske ljubavi koja svoj izvor ima u Bogu. Kada činimo dobro onima koji to možda po logici svijeta ne zaslužuju, tada zapravo svjedočimo kakav je Bog. Danas je lako biti ljubazan prema prijateljima i onima koji nas poštuju, ali Gospodin Isus želi da iziđemo iz vlastitoga komfora i sigurnosti. Prvo kršćansko svjedočanstvo jest življenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa prema svakom čovjeku. Koliko puta nam je teško oprostiti i najmanju uvredu, a Isus od nas traži da ljubimo čak i one koji nas odbacuju i ranjavaju. Takav zahtjev nadilazi ljudsku snagu i zato je potrebna Božja milost koja preobražava srce čovjeka. Bez molitve i dubokoga zajedništva s Bogom teško je živjeti ovu evanđeosku ljubav. Upravo su sveci najbolji primjer da je takav način života moguć. Oni nisu pobijedili svijet snagom osvete, nego snagom poniznosti, praštanja i ljubavi.

Ljubav prema neprijatelju nije slabost, nego dokaz duhovne zrelosti i istinske snage. Mržnja razara čovjeka iznutra, dok oprost donosi slobodu i mir duši. Kada opraštamo, tada najviše nalikujemo Kristu koji je na križu molio za one koji su ga razapinjali. U svijetu koji često promiče podjele i sebičnost, kršćanin je pozvan biti znak drukčijega načina života. Draga braćo i sestre, Isus nas poziva da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš na nebesima. Ovo savršenstvo odnosi se na beskompromisno življenje ljubavi. Savršenstvo u ljubavi nije nešto nedostižno, nego put kojim hoda svaki čovjek koji se ugleda u Boga i njegovu beskrajnu ljubav. Neka nam današnja riječ Božja bude poticaj na življenje ljubavi u našim obiteljima, na radnome mjestu, u školi i svugdje gdje smo pozvani svjedočiti vrijednosti Kraljevstva nebeskoga.