SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Lešić: Napustimo svoje sigurnosti i postanimo hodočasnici

ČITANJA:

1Tim 1,1-2.12-14;

Ps 16,1-2a.5.7-8.11;

Lk 6,39-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«

Riječ Božju tumači vlč. Mario Lešić:

Svakidašnje nas iskustvo uči koliko je potrebno odgajati se i dopustiti drugima da nas odgajaju, dati se poučiti i svaki dan stjecati jasniji pogled na istine o svijetu i čovjeku. I tu čovjek dolazi do spoznaje da je slijep, da mnoge događaje i stvari ne uspijeva sam sagledati u njihovoj cjelini. Potreban mu je netko tko će ga voditi, tko će mu pomoći da smogne hrabrosti promijeniti naočale s kojima gleda na svijet oko sebe. I tako se čovjek malo pomalo uzdiže nad horizontom i odjednom mu se šire njegovi vidici. I dobro je, ako je tako! Ako ima nekoga tko će ga odgojiti i poučiti.

Isus u današnjem evanđelju rabi tri prispodobe, koje su gotovo poput izreka, u kojima potiče na vlastiti i međusobni odgoj. Ne može slijepac slijepca voditi. Nije učenik nad učiteljem. Izvadi brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trn što je u oku bratovu.

Isus kada odgaja, onda nas provocira. Njegov odgoj je provokacija, on izaziva naše reakcije da bismo mi pokazali željeno ponašanje. Zato njegove riječi smetaju, remete našu svakodnevicu. Svojim odgojem želi on nas same, naše srce i našu dušu, našu savjest iznijeti na svjetlo, učiniti zrelijom, da bismo u našoj nutrini upoznali gdje se trenutno nalazimo. Onaj tko ne prihvati Isusovu provokaciju, odbacuje proces odgoja. I primjećujemo kako Isus u ovom odlomku rabi izreke koje se tiču ljudi i međuljudskih odnosa. No, tu su skrivene ujedno i one koje se dotiču samoga Boga. Jer čovjek samo kroz čovjeka, kroz taj prisni kontakt odgoja, može doći do Boga. Do Boga se teško, gotovo nemoguće, može doći kroz profinjeni egoizam u kojem me nije briga za ostale. Stoga je svaki dan vrijeme u kojem možemo dati stvarima pravu težinu. Jer čini nas robovima tražiti sreću u krivoj sigurnosti, u stvarima koje nas neće ispuniti, to nas čini robovima, siromašnima. Isus je izašao iz svoje vlastite sigurnosti, iz zajedništva s Ocem i Duhom Svetim, i postao hodočasnik. Na to smo i mi pozvani. Napustiti svoje sigurnosti i postati hodočasnici, u njegovu duhu dati se odgojiti.

Kaže Isus da slijepac ne može slijepca voditi: imao je tada Isus pred očima farizeje koji nisu vidjeli daleko od svoga nosa. Kojima je teško padalo dopustiti odgajati se i poučiti. Kada netko misli da je njegov odgoj završen, a zaboravlja da je proces formacije u školi Božje riječi životna mudrost i da je potreban kontinuitet u tome, onda sam postaje slijep i ne vodi u sigurnost one koji su kao slijepci potrebni vodstva.

Nadalje, riječi da nije učenik nad učiteljem poziv su da shvatimo: znanje je posjedovanje činjenica, mudrost je sposobnost njihove primjene i aktualizacije. Mudrost je nešto više i nju upravo imaju učitelji kao ljudi sa životom iza sebe, zato nije učenik nad učiteljem. Znanje i mudrost – dvije su različite stvarnosti ali pozvane međusobno se nadograđivati u svojevrsnoj sinergiji i međusobnoj upućenosti.

U konačnici, Isusove riječi: ‘Izvadi brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trn što je u oku bratovu’, poziv su da naš duhovni život ne bude poput praznih posuda. Prazne posude jer su u sebi prazne, kad ih udarimo ječe i odzvanjaju tj. samo ukazuju na nedosljednosti ljudi oko sebe. Štoviše, poziv je to da se okrenemo sebi i svojim brvnima u očima i da te posude ispunimo vrlinama od kojih je upravo spoznaja svojih slabosti jedna od ključnih. Tada pune posude neće najjače zvoniti i neće se ostvariti ona poslovica da prazne posude najjače zveče.

Vlč. Mario Lešić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ruščici.