SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Vučak: Budimo oni koji će znati dobro čuti Božju riječ

ČITANJA:

Post 1,20 – 2,4a;

Ps 8,4-9;

Mk 7,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«

A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Vučak:

‘Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca’. Braćo i sestre današnje evanđelje po Marku nam također daje jednu misao – napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. Molimo danas dragoga Boga da znamo prepoznati koje su to zapovijedi Božje za mene, da prepoznamo što to Bog meni danas želi poručiti. Mi ljudi smo skloni uljepšati odnose jednih prema drugima, skloni smo također ispunjavati očekivanja drugih ljudi, a Isus nam lijepo kaže ‘dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju’. Danas je to upozorenje za sve nas kršćane. Je li se naša vjera zaista pretvorila možda u neke običaje, u neke folklore? Je li Katolička Crkva ona koja će samo obilježavati raznorazne obljetnice, proštenja, da ćemo živjeti od blagdana do blagdana nasljedujući ono liturgijsko vrijeme u kojem se nalazimo… Ali ovdje kaže, držeći se predaje, stari ne jedu ako temeljito ne operu ruke. Koliko mi imamo danas problema, i mi svećenici, kada dođemo na ispovijed i čujemo sagriješio sam i jeo sam u petak meso, zaboravio sam da je petak. A, ja pitam kad si zadnji put učinio/la neko dobro djelo, kada si zadnji puta učvrstio/la svoj odnos s Bogom, kada si zadnji put došao/la pred svetohranište u crkvu, kleknuo i izmolili Očenaš i Zdravo Mariju za ljude koji su u potrebi… Možda ne za sebe, nego za nekog drugog.

Zato nas Isus u današnjem evanđeoskom ulomku jako upozorava da pazimo želimo li se drugim ljudima prikazati u boljem svjetlu, želimo li izvana lijepo izgledati stavljajući na sebe najbolje ruho itd. želimo li poput licemjera Boga usnama častiti, a od njega biti daleko srcem. Vidimo što se događa na našim proslavama prvih svetih pričesti? Što se događa sa proslavama svetih krizma? Što se događa sa sakramentom svete ženidbe – vjenčanja? Možemo se zaista pitati koliko tu ima kršćanstva, koliko tu ima srca… Svaka čast iznimkama gdje se vide lijepi kršćanski susreti, ali zapitajmo se je li naše štovanje u izvršavanju uredbi ljudski? Je li nam samo do toga da sve lijepo obavimo, da se podružimo i imamo dobar ručak, da dobijemo dobre darove?

Pitajmo se koliko zaista ima Boga u svemu tome? Koliko smo mi tu zaista prisutni?

Neka nam Bog danas pomogne da zaista vidimo gdje se nalazi naše srce. Sjetimo se da Isus na jednom drugom mjestu u evanđelju kaže da tamo gdje nam je blago, da će tamo biti i naše srce. Koliko zaista držim do toga braćo i sestre koliko sam ja prisutan kad dođem u nedjelju na svetu misu? Opterećuje li me to koji svećenik slavi misu i na koji način drži propovjedi, čita li ili propovijeda? Na koji način sam došao u crkvu? Jesam li došao napuniti svoje baterije? Jesam li zaista došao čuti svetu Božju riječ koja mijenja i koja upozorava?

Danas je ova riječ naviještena meni, danas sam ja taj licemjer. Oprostite jer ne želim nikoga uvrijediti, ali se želim prepoznati u ovom evanđelju. Da, Isuse, često puta u svome životu hvalim te samo usnama, blebećem poput poganina koji izgovara mnoštva riječi, a srce mi je tko zna gdje. Zato nam Isus kaže ‘dokidate riječ Božju svojom predajom koju sami sebi predadoste’. Budimo zaista oni koji će znati dobro čuti Božju riječ i molimo danas Isusa Krista da onu riječ koju posije padne na plodno tlo, da zaista budemo ona prava, dobra i bogata zemlja koja će prihvatiti sjeme Božje riječi i dozvoliti da ona u našemu životu donosi obilat rod.

Vlč. Ivan Vučak, župnik u župi Presvetog Trojstva u Krašiću.