SVAKODNEVNO U 7:30 Razdjeljivanje bitnog od nebitnog

ČITANJA:

Iz 1,11-17;

Ps 50,8-9.16bc-17.21.23;

Mt 10,34 – 11,1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.

Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku.

Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić, upravitelj zagrebačke župe Remete i remetskog svetišta:

Danas je Majka Božja Bistrička. Ipak uzeli smo čitanje „od dana“ – kako kažemo, tj. od od utorka 15. tj. kroz c. g. Tim više smo to učinili jer će velika većina slušača HKR-a, koji će danas u svojim župama slaviti euharistiju, čuti ovo čitanje. Iako je Marija Bistrica od hrvatskih biskupa proglašena Nacionalnim svetištem, danas je spomen MBB i u Zagrebačkoj nadbiskupiji neobvezan. No nije ga zabranjeno uzeti i slaviti MBB i u našim crkvama a ni u obiteljskim crkvama tj. u našim obiteljima, i u našim srcima.

Piše mi nedavno jedan intelektualac srednjih godina, no još uvijek mladi znanstvenik i etnolog: uništeno je hodočašće Zagrepčana na Bistricu kad je na poticaj župa Novog Zagreba ovo hodočašće prebačeno sa srpnja na rujan. Napravio sam statistiku naziva hodočašća Grada Zagreba na Mariju Bistricu. Toga više nema. Postoji Hodočašće mladih, ali Grada Zagreba ne.

Zagrebačka nadbiskupija je sama sebi dala šamar po pitanju hodočašća Grada Zagreba na Bistricu! Ono ne postoji već postoji Hodočašće mladih. Mi stari tamo ne pripadamo.

Ne slažem se s ovim zaključkom. Novi Zagreb ima razloga zašto je rekao da je bolje u Bistricu poći u rujnu. Kako koji student završi zadnji ispit, pođe svojima kući, na sezonu ili odmor. Kad učenici završe školsku godinu, roditelji ih odvezu na selo, ili i roditelji pođu s njima na selo ili na more na odmor. Čini mi se da ne smijemo slušati nostalgične vremešne, nego gledati kako sad najbolje nešto ostvarivati i ostvariti.

U tome smislu čitamo i današnje evanđelje: nisam došao donijeti mir, nego razdjeljenje. Razdjeljenje bitno od nebitnoga, običaja od bolje varijante. Tko ljubi ovoga ili ovo…više nego mene, nije mene dostojan. Valja pravom hodočasniku odlučiti poći, sve ostaviti i svojim primjerom, povući za sobom pubertetliju, a još manjem djetetu probaviti dobre tenisice te i njega povesti na hodočašće. Supružnika također. Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga, tj. tko se bude znao žrtvovati hodočašćem, naći će smisao života. Tko vas napoji čašom hladne vode, neće mu propasti plaća… odvažimo se i pođimo na hodočašća, sad ili onda, BDM ili nekom svecu, bliže ili dalje, nedjeljom slaviti misu, pa bilo to i u svoju župu, neće mu propasti plaća. A Bog i sveci neka nam pomognu!