SVAKODNEVNO U 7:30: Fra Zlatko Ćorić - Nismo stvoreni kako bismo bili prolaznici
DNEVNA ČITANJA:
Dj 9,31-42
Ps 116,12-17
Iv 6,60-69
Iz Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?« »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.« »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Gospodine, kome da idemo, ti imaš riječi života vječnoga, središnja je misao i istina naše vjere iz današnjeg Evanđelja. Ona je izraz duboke vjere apostola Petra koji ne posustaje i ne odlazi od svog učitelja ni u trenutcima kada to čine mnogi drugi. Po svemu tome, a posebno po odlasku od Isusa veoma je zanimljiv današnji Evanđeoski odlomak koji je nastavak Isusovog govora o tome kako trebamo blagovati njegovo Tijelo i piti njegovu Krv. Isusa u tim trenutcima sluša silno mnoštvo koje se sablažnjava nad ovim njegovim riječima. Isus kao i uvijek proniče njihove misli te ih direktno pita da li to mogu razumjeti. Isusu je jasno da su mnogi sablažnjeni i da ne razumiju, te da će možda i mnogi nakon ovih riječi i otići od njega, ali On naviješta istinu te je svjestan da vjera naroda mora proći kroz kušnju i rast da bi sve više sazrijevala. Isus nadalje govori kako hrana koju On daje predajući samoga sebe ne hrani naše tijelo, nego dušu, želeći im na taj način približiti svoj govor da bolje razumiju kako ona duh oživljuje, a tijelo svejedno ne koristi ništa jer je propadljivo. Ipak, za neke uz svu njegovu volju nije bilo pomoći, a Isus to spoznaje i jasno im govori da mnogi od njih nemaju vjere. Otada mnogi učenici koji su išli za njim odstupiše. Vidjevši to, Isus upita i dvanaestoricu hoće li ga i oni ostaviti, te Petar koji je imao dar vođe zajednice prvi jasno iznosi svoj stav da je samo Isus jedini put, istina i život. Draga braćo i sestre, riječi koje smo danas u Evanđelju slušali stavljaju i pred sve nas izbor, ići za Kristom ili otići od njega kada se pojave brojne teškoće i nerazumijevanja u našem životu. Taj izbor pred nas se stavlja svakodnevno i ne možemo ga izbjeći, a on svakom od nas služi kao kušnja vjere, da bi ona po toj kušnji još više rasla te da bi nas Isus osposobio da činimo velika djela. Mi nismo stvoreni da bi bili ovdje samo prolaznici nego da radimo za Božje kraljevstvo i propovijedamo ono što smo mi sami primili. Vjerujem kako je i za dvanaestoricu ovaj izbor bio težak jer nije nekada lako biti postojan, a posebno kad vidiš kako brojni drugi odlaze. U svima nama se možda tada pojavi sumnja, ali to je radi toga jer mi ne možemo razumjeti Božje naume. Ti naumi su veći i bolji nego što mi možemo zamisliti ili željeti. Njih nisu bili svjesni ni učenici, te da Petar nije bio stijena tko zna što bi učinili i ostali. On je čvrsto stao uz Gospodina i kada možda nije razumio o čemu On govori. Njegova vjera prelila se i učvrstila i ostale učenike da ostaju postojani u nasljedovanju Krista. Trenutci u kojima smo na kušnji prepuni su Božje milosti jer su oni direktna odluka za Boga i izraz ljubavi prema Njemu. Ustrajmo, braćo i sestre, stoga i u najvećim kušnjama zajedno kličući s Petrom, „Gospodine kome da idemo, ti imaš riječi života vječnoga“.