SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Živimo ovaj život postojani u vjeri i molitvi"

ČITANJA:

1Mak 1,10-15.41-43.54-57.62-64;

Ps 119,53.61.134.150.155.158;

Lk 18,35-43

Tekst evanđelja:

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija današnje evanđelje govori o jednom slijepom prosjaku koji Isusa nije mogao vidjeti svojim očima, ali ga je zato vidio očima vjere, raspitivao se tko to ide putem i u tom svojem traženju našao je Spasitelja. Ono što je imao zdravo, a to je njegov glas, upotrijebio ga je i glasno vikao i zvao pomoć „Isuse Sine Davidov smiluj mi se!“ Slijepi prosjak je „vidio“ Isusovo kraljevsko dostojanstvo da je on iz loze Davidove iz kraljevskog grada Betlehema, da je obećani Spasitelj kojega su proroci navijestili i zato ga tako zove. Slušao je sigurno mnoge proročke spise, vjerovao je da će Spasitelj doći i smilovati se grešnom narodu. Kraljevsko dostojanstvo i kraljevska čast pripada Spasitelju – “Sine Davidov smiluj se“.

Taj glasni vapaj unatoč mnoštvu ljudi koje je išlo za Isusom, čuo je Spasitelj i zaustavio se. A zaustavlja se i mnoštvo, sad je sigurno naučilo i čulo od slijepca da idu za pravim Kraljem i Spasiteljem koji dolazi iz Betlehema grada. Isus stoji i pita slijepca: “Što hoćeš da ti učinim?” Kad gledamo na prvi pogled ovaj evanđeoski tekst može nam biti čudno, zašto Isus pita slijepca što treba, kad i sam vidi da mu je najveći problem to što ne vidi! Naravno da je Isus znao što slijepcu najviše treba, ali je htio da i on sam izreče svoju potrebu, da Ga zamoli za ono što mu je najpotrebnije. Treba znati moliti i treba moliti onako kako je Isus na jednom mjestu rekao tražite najprije kraljevstvo Božje, a sve će vam se ostalo nadodati. Treba moliti onako kako je Isus molio „Oče neka se vrši volja Tvoja“. Istinska molitva je ona koja traži volju Božju, molitva koja je postojana, ustrajna i sabrana.

Vidite dragi slušatelji ovaj primjer nam govori da svoju potrebu trebamo uvijek izreći; trebamo znati moliti za ono što nam je potrebno, ali isto tako i zahvaliti za sve što od dragog Boga primamo. Ako ne primamo ono što molimo onda sigurno ne molimo dobro, ne molimo za ono što je najvažnije u našem životu, nego za nevažne stvari koje u tom trenutku ne ispunjavaju Božju volju. Dobro je i ovdje podsjetiti se one stare izreke duhovnog života: „Ako te tvoja molitva ne mijenja, onda trebaš promijeniti molitvu.“ Iskrena molitva promijenila je slijepca ne samo tjelesno da je odmah progledao, nego i duhovno jer se obratio i počeo slaviti Boga. U tom svom slavlju i zahvaljivanju na udijeljenoj milosti potaknuo je i druge da su i oni dali hvalu i slavu Bogu. Slijepac koji je malo prije bio nekoristan, sjedio je kraj puta i prosio, bio na teret drugima odjednom je koristan i pokretač je drugih zdravih ljudi da dadu hvalu Bogu da mu zahvaljuju za zdravlje. Zdravi ljudi koji su ga prije ušutkivali da ne viče i ne smeta, bili su duhovno bolesni jer nisu vidjeli vrijednost  i dostojanstvo tog čovjeka koji, iako je bio slijep znao je moliti, vjerovao je da će doći Spasitelj i iskoristio je svoju priliku. Njega je njegova bolest dovela do Boga, njegovi problemi i križevi života pomogli su mu da nađe smisao života u Kristu koji ga je ozdravio i rekao mu da ga je njegova vjera spasila. A vjera se upravo hrani molitvom jer koliko netko moli toliko i vjeruje. Jer vjera je naša najjača snaga koja te pokreće i kad si zdrav i kad si bolestan, vjera ti daje smjer i kad ne vidiš izlaz iz neke teške životne situacije, vjera te podiže iz groba i daje ti vječni život, vječno blaženstvo. Ne možemo na brzinu doći u vječnost, nego trebamo živjeti ovaj život iz dana u dan postojani u vjeri i molitvi.

Kao što bolesnik ne može ozdraviti odmah, nego treba vremena i strpljivosti, tako isto i molitva traži našu strpljivost, postojanost i ustrajnost. Samo Bog znade što je i kada najbolje za one koji mu se mole, jer Bog vidi i našu prošlost i sadašnjost i zna našu budućnost bolje nego mi. Molitva je naša svagdašnja hrana duše, a podiže i tijelo.

I završit ću sa današnjim psalmom Ps 119: „Poživi me, Gospodine i čuvat ću zapovijedi tvoje! Svim srcem svojim tebe tražim ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim“. Poživi nas ozdravi nas, ojačaj nas Gospodine da te svojim životom proslavimo i da si se iskreno molimo. Amen

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.