Koju pokoru izabrati?

ČITANJA:

Jl 2,12-18

Ps 51, 3-6a.12-14.17

2 Kor 5,20 – 6,2

Mt 6, 1-6. 16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«”

Dragi prijatelju, mir tebi!

Ulazimo u ozbiljno vrijeme, Korizmu. Vrijeme odricanja, molitve, djela pokore. Vrijeme promišljanja s kojim izborom intenzivnog duhovnog rada očistiti svoje tijelo i misli od lošeg, napuniti dobrim. Ovo je vrijeme označeno mnogim željama vjernika izabrati pokoru kroz sljedećih 40 dana. Koju pokoru izabrati? Prvo si postavimo pitanje: Što želim s tim postići? Izvršiti nakanu, običaj, naviku? Ili, prepoznati svoje stanje i predložiti mu novi smjer, ritam? Današnja, ali i narednih dana, liturgijska čitanja upućuju nas na izazove korizmenog vremena. Pokora nije samo nečeg se odreći, hrane, pića, poroka… pokora je mijenjati srce i navike kojim održavamo svoj status pred Bogom, ljudima i sobom. Pri tome ne smijemo samo paziti kako isključiti svoje loše navike, nego paziti kako postupamo s dobrom. Jer, dobro nekad može pasti i pretvoriti se u loše, posebno kad to dobro sa lošom namjerom činimo.

Lijepo nam Isus danas govori: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Ovim se riječima nema što dodati ili protumačiti, one su jasne.

Život koji imamo kao dar, ima svoj početak i kraj. Suočavamo se sa mnogim počecima i krajevima, radosni smo ili žalosni zbog toga. Korizma nas sada počinje odgajati, vrednovati sve ono dobro našeg života i raditi na ispravljanju lošega, kako bi život i naš kraj bio ispunjen milošću Božjom prema nama i drugima.

Razmisli, brate i sestro, značenje riječi koje ćeš danas još čuti dok te svećenik pepelom obilježava: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“ i „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“

Mir tebi!