SVAKODNEVNO U 7:30 Prazne ruku mogu primati i zahvaliti

ČITANJA:

Fil 2,5-11;

Ps 22,26b-28.30-32;

Lk 14,15-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:

»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«

»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Vedran Jakić:

Dragi slušatelji,

Svatko tko je morao organizirati neko slavlje, kao npr. vjenčanje ili mladu misu, susret ili radionicu, zna kako je teško privući ljude da se odazovu i kako je veliko razočaranje u nama kada nam netko otkaže svoj dolazak, ili uopće ne odgovori na pozivnicu. Isus u današnjem evanđelju govori kako je u kraljevstvu Božjemu važno dijeljenje radosti, ali još važnije je i primanje radosti. Primanje radosti je sposobnost koju moramo naučiti. Uživanje u radosti drugoga je primanje duhovnog poljupca. Slušati poziv na gozbu je oblik ljubavi koji moramo vježbati. Možda su ovi ljudi pomislili da je uživati u radosti drugoga manje važno od njive i volova. Imali su pune ruke posla, pa nisu mogli primiti večeru na koju ih je domaćin pozvao.

Domaćin tada poziva prosjake, slijepe, sakate, hrome i one koji se skrivaju između ograda. Poziva one koji su praznih ruku. Prazne ruku mogu primiti i zahvaliti. Poziva one koji će primiti njegovu radost bez ljubomore.

Sigurno u našemu životu postoje ljudi čiju radost nismo podijelili, čije smo pozivnice odbili, ili trenutci u kojima sam bio tužan zato što je drugi radostan. Ako stalno odbijam ljudske pozivnice, kako ću prihvatiti Božju pozivnicu? Domaćin nije natjerao nikoga da dođe: on je pozvao i ostavio slobodu pozvanima. Pohitimo na gozbu našega Oca i odazovimo se njegovom pozivu na zajedništvo i svetost!