NEDJELJOM U 11:35 Život po blaženstvima vodi do vječnosti

ČITANJA:

vl.: Otk 7,2-4.9-14;

Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3;

Mt 5,1-12a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Duje Kurtović, župnik zagrebačke Župe Svih svetih u Sesvetama:

Dragi slušatelji, braćo i sestre,

na svetkovinu Svih svetih Crkva nam pred oči stavlja veliko mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti: ljude iz svakoga naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred Bogom i Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama. To nisu samo veliki i poznati sveci, čija imena nosimo u kalendaru. To je i mnoštvo svetih koje nitko od nas možda nikada nije upoznao: ljudi koji su živjeli vjerno, ljubili, opraštali i ustrajali u kušnjama.

Svetkovina Svih svetih zato nije samo pogled prema nebu. Ona nam otkriva što Bog može učiniti s ljudskim životom. Sveci nisu ljudi bez rana, bez slabosti i bez borbi. Otkrivenje kaže da su prošli kroz „veliku nevolju“ i da su svoje haljine oprali i ubijelili u krvi Jaganjčevoj. Njihova svetost nije bila njihovo vlastito savršenstvo, nego život koji je Krist očistio, liječio i vodio.

To je važna utjeha i za nas. Kratko pogledaj svoj život i vidi sve ono nedovršeno: pogreške koje ponavljamo, odnose koji su ranjeni, molitvu koja je slaba, dobrotu koju smo odgodili. Ali Bog nas ne poziva da već danas budemo savršeni. Poziva nas da mu se otvorimo i da mu dopustimo da nas oblikuje. Sveti Ivan piše: „Sad smo djeca Božja“ — i još se nije očitovalo što ćemo biti. Još smo na putu, ali putujemo kao ljubljena Božja djeca.

A kako se tim putem ide? Isus nam odgovara u Evanđelju, u Blaženstvima. Blago siromasima duhom, ožalošćenima, krotkima, milosrdnima, mirotvorcima. To zvuči drukčije od poruka koje često čujemo: budi prvi, čuvaj sebe, uzmi što više, ne pokazuj slabost. Isus ne naziva blaženima one koji nemaju problema, nego one koji i usred stvarnosti života ostaju otvoreni Bogu i bližnjemu. Papa Franjo podsjetio je da je put Blaženstava često „protiv struje“, ali da vodi istinskoj sreći.

Blago ožalošćenima ne znači da je žalost sama po sebi dobra ili da trebamo potiskivati suze. Znači da Bog ne napušta čovjeka koji plače; On ga tješi i poziva nas da budemo blizu onima koji trpe. Blago milosrdnima ne znači da zlo nije važno, nego da ne dopustimo da nas ono pretvori u ljude bez milosti. Blago mirotvorcima ne znači da se pravimo da sukoba nema, nego da se trudimo graditi pomirenje — najprije ondje gdje živimo i radimo.

Psalmist pita: „Tko će uzići na Goru Gospodnju?“ I odgovara: onaj čije su ruke nedužne i srce čisto, onaj koji traži lice Gospodnje. Svetost se, dakle, ne događa samo u izvanrednim trenucima. Raste u svakodnevnim izborima: kad govorimo istinu, kad ne uzvraćamo uvredom, kad učinimo dobro koje nitko neće pohvaliti, kad ostanemo vjerni Bogu i čovjeku.

Danas slavimo svece, ali i molimo da i sami postanemo ono za što nas je Bog stvorio: njegovi sveti ljudi. Ne po vlastitoj snazi, nego primajući njegovu ljubav i prenoseći je drugima. Pred nama je mnoštvo svetih — poznatih i nepoznatih — koji nas podsjećaju da je put moguć. Isti Krist koji ih je vodio vodi i nas.

Gospodine, učini nas svojim svetim narodom. Učvrsti nas u kušnjama, omekšaj naša srca i nauči nas živjeti Blaženstva ondje gdje jesmo. Daj da jednoga dana, zajedno sa svim svetima, gledamo tvoje lice i zauvijek ti zahvaljujemo. Amen.