SVAKODNEVNO U 7:30 Blaženstvo nije nagrada već način života
vlč. Josip Šimatović
vlč. Josip Šimatović
ČITANJA:
1Kor 7,25-31;
Ps 45,11-12.14-17;
Lk 6,20-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Podiže Isus oči prema učenicima i reče: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi! Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači preč. Josip Šimatović:
Dragi slušatelju!
Vjerujem da ćeš se složiti samnom u sljedećoj konstataciji. Jeste li primijetio kako danas ljudi često uspjeh mjere onime što imaju, koliko su poznati ili koliko ih drugi cijene? O lajkovima ili foloverima da ne govorim… Kao da vrijedi nepisano pravilo: što više posjeduješ, što si viđeniji i što ti više ljudi plješće, to si sretniji.
Što ćemo onda sa riječima današnjeg evanđelja? Isus kao da nas malo šokira. „Blago vama, siromasi… Blago vama koji sada plačete… Blago vama kada vas ljudi zamrze zbog Sina Čovječjega.“ A odmah potom slijede opomene onima koji se uzdaju samo u svoje bogatstvo, sitost i ljudsku slavu.
Na prvi pogled, čini se kao da Isus hvali siromaštvo, glad ili patnju. Ali nije riječ o tome. Isus ne veliča patnju samu po sebi. On veliča srce koje se i usred patnje oslanja na Boga. Blažen je čovjek koji zna da mu je Bog najveće bogatstvo. Blažen je onaj koji se ne da zavesti prolaznim uspjesima. Blažen je onaj koji ostaje vjeran i onda kada ga zbog njegove vjere ne razumiju ili odbacuju.
Zanimljivo je da Isus ne kaže: „Blago će vam biti jednoga dana.“ On kaže: „Blago vama.“ Blaženstvo počinje već sada. Ono nije nagrada tek nakon života, nego način života. To je mir koji svijet ne može dati, jer dolazi iz zajedništva s Kristom. Možda nam upravo zato danas toliko nedostaju svjedoci. Ljudi koji će pokazati da se evanđelje može živjeti. Ne savršeni ljudi, nego ljudi koji su odlučili da će Krist biti njihovo najveće blago.
Danas u Svetištu hrvatskih mučenika na Udbini započinje trodnevna duhovna priprava za proslavu Dana hrvatskih mučenika. Prije nego što se prisjetimo njihove žrtve, dobro je zastati pred pitanjem: što ih je učinilo velikima? Zašto ih se i dalje sjećamo i spominjemo ih? Nije to bila želja za slavom, snaga oružja ni moć položaja. Velikima i nama značajnima učinila ih je njihova vjernost Kristu. Upravo ona vjernost o kojoj Isus govori u današnjem evanđelju.
Nadamo se da nitko od nas neće biti pozvan dati život kao mučenik, ali svatko će biti pozvan biti svjedok. Ostati pošten kada je lakše varati, braniti istinu kada je lakše šutjeti. Oprostiti kada je lakše uzvratiti, moliti i postiti kada nam se ne moli i ne posti. Voljeti kada ljubav traži žrtvu. Velika se svetost ne rađa u jednom trenutku. Ona sazrijeva u malim, svakodnevnim odlukama. Tako nastaju svjedoci. Tako nastaju ljudi čiji život govori glasnije od njihovih riječi.
Zato danas zamolimo Gospodina da nam dade hrabrost živjeti blaženstva. Našoj Crkvi ni danas ponajprije ne trebaju ljudi koji će o Kristu mnogo govoriti, nego ljudi iz čijega će se života vidjeti da Krist doista živi u njima. Amen.