SVAKODNEVNO U 7:30 Imamo li otvoreno uho za Božji govor?

ČITANJA:

2Tim 3,10-17;

Ps 119, 157.160-161.165-166.168;

Mk 12,35-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?«

Silan ga je svijet s užitkom slušao.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Braćo i sestre u Bogu, budite blagoslovljeni i ovog darovanog nam dana koji smo nezasluženo primili iz dlana našeg nebeskog Oca!

Slušajući sveta Evanđelja iz nedjelje u nedjelju, iz dana u dan, promatrajući živote Kristovih apostola – u nama se može roditi pomisao da je njima bilo lakše živjeti vjeru, vidjeli su Krista, njegova čudesa, s njime bili za stolom, slušali ga s užitkom, kako čujemo u današnjem Evanđelju…

Zaboravljamo se diviti činjenici da i nama Bog jednako progovara kao i nekoć učenicima. No, imamo li uho pozorno na tišinu i sklono slušanju, kako bismo Boga čuli srcem i vjerom? Ili se poput Tome osjećamo manje vrijednima ako Krista nismo vidjeli?

Buka svijeta i zla, nemir grijeha i slabosti žele nas onesposobiti da čujemo Božji glas. Zato je nužno stvoriti u svom danu, a prije svega u svom srcu – vrijeme za Boga koje će biti protkano tišinom, unutarnjim smirajem našega bića, i otvaranjem duše za glas Božji, koji nam je u našem srcu i u savjesti najbliži. Sjetimo se samo Gospodina koji se povlači u osamu, iako zna da ga mnogi trebaju i traže i to s razlogom, no ništa ne pretpostavlja svom dubokom odnosu s Ocem.

Krist sam je znao slušati čovjeka, a čini to i danas. Sjetimo se samo brojnih razgovora s bolesnima, potrebitima, malovjernima o kojima čitamo u Svetom Pismu.

Isus nas i danas čeka i želi nas slušati, osobito u osobi naših svećenika, naših redovnika i redovnica. Gospodnje uho najbliže nam je u sakramentu ispovijedi, u kojem mu uvijek možemo reći da smo umorni i da smo pali, ali da ga ljubimo i želimo biti bolji! Navikli smo se na istinu naše vjere da nas Gospodin čuje u svakoj našoj životnoj situaciji, ako mu se obratimo s ljubavlju i pouzdanjem, na bilo kojem kutku zemlje. Čudesna je spoznaja da nas Bog posluša, ali i da On nama progovara u sabranosti i tišini molitve.

Bog nam progovara i kroz Sveto Pismo. Ponekad mi se čini kako su katolici i Sveto Pismo dvije stvarnosti koje se prerijetko susreću. Kako bi bilo vrijedno kada bismo svoje mobitele na desetak minuta svakodnevno zamijenili Biblijom. Koliko svjetla i spoznaje, koliko utjehe i mira bi ušlo u naše dane kroz Riječ koja je živa. Kada bismo uz kavu s prijateljima razgovarali o svetom Pismu, o životu Isusa Krista i svetaca, o Crkvi i sakramentima, koliko bi bilo manje grijeha i ogorčenosti.

Kako ćemo biti Kristovi ako ne čeznemo čuti njegovu riječ? Kako ćemo biti učenici ako se nismo spremni poučiti od Božanskog Učitelja?

Radujmo se danas i uvijek što možemo čuti Božju riječ, i što se uvijek možemo obratiti Ocu koji je na nebesima, koji nas sluša, uslišava i ljubi.

Neka naša molitva danas bude: „govori Gospodine, sluga tvoj s užitkom sluša – ti imaš riječi života vječnoga!“