SVAKODNEVNO U 7:30 Prepoznajemo li u svojim križevima snagu?

ČITANJA:

2Tim 1,1-3.6-12;

Ps 123,1-2;

Mk 12,18-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ine ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Blagoslovljeno vam jutro, sinovi i kćeri Uskrsloga!

Na samom početku današnjega Evanđelja slušamo tvrdnju da nema uskrsnuća. Nama vjernicima ta tvrdnja čini se nelogičnom, vrijeđa naše vjerske osjećaje i kao da nas uznemiruje. No, ne živimo li danas okruženi ljudima koje ni ne zanima istina o Uskrsnuću Isusa Krista?

Postavlja nam se pitanje, koliko smo i sami uvjereni u ovaj temelj svekolike naše radosti i nade? Koliko smo odsjaj slave i snage uskrslog Gospodina u ovome vremenu i svijetu?

Ne čini li se i nama vjernicima nekada poteško svim srcem povjerovati da je Kristov grob uistinu prazan? Da bismo se učvrstili u ovoj istini, prisjetimo se da je prva Kristova pobjeda bila u slobodi njegovog prihvaćanja osude i križa. Ne prepoznajemo li i u vlastitim prihvaćenim križevima snagu koja nadilazi naše mogućnosti i sposobnosti. Nije li to živi Bog koji je i nas ponio na svojim ramenima na Golgotu, a čini to i dan danas svaki puta kada su naše snage premale?

Nadalje, Isus pobjeđuje na križu praštanjem onima koji mu učiniše najviše zla. Tko to prašta u našim ranjenim srcima kada osjećamo da su povrijeđena naša prava i osjećaji? Nije li to Emanuel, uskrsli naš Bog i prijatelj koji stijenja što tek tinja ne gasi, i koji napukle trske neće slomiti. Iskreno i ponizno srce koje trži Gospodina, brzo će shvatiti da je samo On sva naša snaga, nada i radost.

Vrhunac Isusove pobjede jest svakako prazan grob. Prazan grob Isusa Krista je stvaran povijesni događaj sa povijesno preciziranim očitovanjima. Sveti Pavao već 56. godine piše Korinćanima: „doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše.. bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima.“

No Kristovo uskrsnuće nije samo povijesni, već ponajprije duhovni događaj koji se duhom proniče i kuša. Kod Uskrsloga nema prijevare kao kod saduceja koji ga iskušavaju u današnjem odlomku evanđelja. Naprotiv, njemu je sve dostupno i vidljivo, sve jasno i spoznatljivo. Naše boli i rane, naše tuge i radosti, naši grijesi i mlakosti.

Zato u ovom blagoslovljenom danu koji nam je darovan – i nikada se neće ponoviti, donesimo odluku ljubavi! Ljubavi prema Kristu koji je Uskrsnuo, da ćemo i mi uz pomoć Njegovog neizmjernog milosrđa, ali i snagom volje, dati sve od sebe da budemo djeca svjetla, djeca Uskrsloga Krista i Novoga svijeta, u ovome svijetu i vremenu koje nam je iz Božje ruke darovano, jer samo ljubeći uvjerit ćemo se u snagu i istinitost Kristovog Uskrsnuća, i tako biti njegovi radosni svjedoci.

On je Bog živih, a ne mrtvih. Živimo danas Kristovim životom – da već sada budemo anđelima slični, i da svoje srce pripremamo na uskrsnu radost koju ćemo u svoje vrijeme započeti u nebu, i nitko nam je oduzeti neće.

Pomogao nam u tome sam Uskrsli Gospodin koji je s nama u sve dane do svršetka svijeta, i koji neka vas blagoslovi i čuva: u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!