SVAKODNEVNO U 7:30 „Odakle me poznaješ?”

ČITANJA:

vl.: Otk 21,9b-14;

Ps 145,10-13b.17-18;

Iv 1,45-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Riječ Božju tumači vlč. Filip Jakupec:

Braćo i sestre!

U današnjem Evanđelju upoznajemo četvrtu vrstu pitanja: „predajuće pitanje“. Zapravo je evanđeoska scena koja nam se donosi prigodom blagdana sv. Bartola apostola opis jednog napetog, ali opet tako dirljivog susreta. Bartol, u ovom slučaju prema jednoj predaji poistovjećen s Natanaelom, osoba je vrlo realističnog i pomalo skeptičnog karaktera. Njegovo sarkastično pitanje: «Iz Nazareta da može biti što dobro?» otkriva osobu koja je pod utjecajem općeg mnijenja, ali zato i vrlo ukorijenjena u onodobno društvo s uhodanim načinom razmišljanja. Ipak, to njegovo podrugljivo pitanje, kojim se želi othrvati svakoj novosti ili nečem drugačijem s obzirom na ono uhodano, naviknuto i ukorijenjeno, nije ono „predajuće pitanje“ kojem se želimo posvetiti u ovom našem kratkom razmatranju. „Predajuće pitanje“ Natanael izgovara kad se susreće s Isusom, s onim Novim što prekida svaku životnu monotonost. A kako ju prekida? Tako što nas voli i poznaje kao da smo jedini na svijetu. Kad je Isus Natanaela opisao kao «istinitog Izraelca u kojem nema prijevare», Natanael je izgovorio svoje „predajuće pitanje“: «Odakle me poznaješ?» Ovim se pitanjem Natanael nije više borio, kao onim prvim, podrugljivim i sarkastičnim, nego se sada ovim pitanjem Natanel predao i dopustio da ga ta Novost iznenadi i zaposjedne. Ipak, malo nam odbojno zvuči što na Isusovu pohvalu Natanel odgovara pitanjem koje bi, kad bismo mu dodali sljedeći zamišljeni dio, zvučalo kao prihvaćanje pohvale i narcističko zanimanje za druge koji su Isusu pričali o Natanaelu – u tom bi slučaju pitanje zvučalo: «Da, ja sam taj istiniti Izraelac u kojem nema prijevare. Došao si k pravome. Reci mi, Isuse, odakle me poznaješ, tko ti je govorio o meni?»

Nitko se ne bi previše zadržao u razgovoru s takvom osobom zaljubljenom u sebe. Ne, Natanaelovo pitanje: «Odakle me poznaješ?» krije u sebi predanje osobe koja je u Isusu upoznala Nekoga tko ga poznaje bolje nego itko drugi. Možemo se usuditi zamisliti nastavak Natanaelovog pitanja u ovom smislu: «Da, Isuse, taj sam. Odakle me poznaješ? Ja sam onaj Natanel koji je od mladosti slušao o slavnoj povijesti naših patrijarha – Abrahama, Izaka i Jakova –, koji sam od malih nogu bio upoznat s veličanstvenim planom koji Bog ima s našim izraelskim narodom, koji je od djetinjstva bio naučen izgovarati hebrejski „Š’ma“ kako, zajedno sa svojim narodom, ne bih smetnuo s uma da je Bog naš Kralj koji nas vodi u slobodu sinova i kćeri Božjih. Ja sam taj Natanael, koji je oduvijek želio biti taj „istiniti Izraelac u kojem nema prijevare“. Ali, nisam uspio, Isuse. Ja nisam taj „istiniti Izraelac“. Postao sam ogorčen i bez nade. Rimljani nas gaze, Isuse. Od slavne povijesti naših patrijarha nema više ničega, veličanstveni Božji plan s nama kao da je do daljnjega odgođen, a sâm „Š’ma“ prijeti da zauvijek zamukne pred blještavom oštricom poganskog Rima. Da, Isuse, to sam ja. Taj Natanel, koji je želio biti „istiniti Izraelac“, sada više za to nema snage. I zato te pitam: „Odakle me poznaješ?“» U našem svakodnevnom životu znamo postaviti pitanja koja znače predaju našeg sarkazma, rušenje naših izolirajućih zidova, povratak naših izgubljenih snaga, kao npr.: „Kako si znao/la da sam povrijeđen/na? Zašto si tako dobar/a prema meni? Kako uspijevaš biti uvijek tako radostan/na?“ Postavljajući to „predajuće pitanje“, odustajemo dati odgovor i potpuno se i u velikom iščekivanju otvaramo odgovoru drugoga…