SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Mala djela ljubavi učinjena iz vjere mogu biti sjeme novog proljeća kršćanstva
Biblija - Pixabay
Biblija - Pixabay
ČITANJA:
Dn 13,1-9.15-18a.19-30.33-62;
Ps 23,1-6;
Iv 8,12-20
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«
Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego — ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.«
Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:
„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8, 12). Isus je svjetlost svijeta, gdje je on nema tame, nema grijeha, nema smrti. Gdje je Isus vlada svjetlost života. Oni koji su Kristovi, njegovi vjernici, u sebi imaju svjetlo života vječnoga. I to svjetlo, Krista živoga, navještaju svojim životom. Krist u kršćanima sjaji ovim našim svijetom i razdire tamu. Tama se u ovom ili onom trenutku povijesti, one naše osobne ili pak povijesti svijeta, čiji kraj zna jedino Otac, može činiti više ili manje moćnom svojim utjecajem na kršćansku svakodnevicu, ali Krist je onaj kojem je i maleni plamen vjere dovoljan da zapali svijet ljubavlju Božjom. Mala djela ljubavi učinjena iz vjere mogu biti sjeme novog proljeća kršćanstva.
„Gdje je vjera u Krista, tamo je i Krist sam. On je rekao Marti: Vjeruješ li ovo? Gdjegod je srce koje će odgovoriti: Da, Gospodine! Ja vjerujem (Iv 11, 26-27), tamo je Krist prisutan… Ništa nam ne može oduzeti ovu utjehu: budimo sigurni, po njegovoj milosti, da on u ljubavi stoji nad nama, kao da ga gledamo“ (Sv. John Henry Newman, The Tears of Christ. Meditation for Lent, 148). Isus je svjetlo našeg kršćanskog života. Svjetlo, Krista, prihvatili smo u život sakramentom krštenja. Taj čin osnova je našeg kršćanskog života, trenutak osobne vjerničke povijesti od kojeg smo po našim roditeljima odlučili prebivati u svjetlu Kristovu. U sakramentu potvrde svjesno smo potvrdili taj životni smjer i odlučili biti širitelji radosti života u svjetlu Kristovu.
No, kršćani svoj život, hranjen Kristom živim u sakramentu euharistije, ne provode samo u neprestanom divljenju Isusu Kristu. Niti svoj život provode tako da i druge privuku zajedničkom divljenju. Krist nas nije pozvao da se svjetlu njegova života divimo, da budemo očarani ljepotom tog Božjeg života koji je odlučio utjeloviti se, niti traži da zovemo svoje prijatelje, poznanike ili bilo kojeg čovjeka dobre volje pa da pred njim ostanemo šutljivo očarani pojavom i životnim poduhvatima tog čovjeka za kojeg vjerujemo da je utjelovljeni Bog. Krist nas poziva da nakon udivljenja spoznamo važnost nasljedovanja primjera njegova života. Kristov život od nas zahtjeva potpuno predanje. Sav naš život potrebno je obratiti, promijeniti prema slici Kristova života kojoj se divimo. Prebivat ćemo u njegovu svjetlu kada ćemo nasljedovati njegove riječi, djela, ljubav, milosrđe, blagost, ali i snagu, jasnoću govora, odbacivanje grijeha, a prihvaćanje milosti. U njegovoj svjetlosti u mogućnosti smo biti razgovorljiva snaga promjene svijeta oko nas. Sve što je on činio putokaz je ostvarenju ljepote života koji će biti predokus raja, slika vječnosti prema kojoj idemo nepoznatim stazama, ali stazama na kojima neće nedostajati svjetla odozgor, pomoći Krista koji je naša snaga, hrabrost, spoznaja, razumijevanje, mir, cilj, sigurna luka.