SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Lovro Biškup: Djeca smo Božja i Duh Sveti je naša baština

ČITANJA:

vl: 1Pt 5,1-4;

Ps 23,1-6;

Mt 16,13-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup:

»Ti si Petar-Stijena (…) Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa štogod svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a štogod odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima«. Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre; ove riječi koje smo čuli na današnji blagdan, bude mnoge rasprave i pitanja kako među kršćanima koji ne pripadaju pod okrilje Katoličke crkve, tako i među kršćanima koji pripadaju. Kako Bog može dati tako veliku vlast jednome čovjeku koliko god on vjeran, dobar i poslušan bio. Samo Bog je vlastan opraštati grijehe, govorili su pismoznanci i farizeji u vrijeme Isusova javnoga djelovanja. I mnogim vjernicima našega vremena sakramenti i Kristovo posredništvo u liku katoličkog svećenika ostat će daleko i strano.

Zašto moram svoje grijehe reći svećeniku kad ih Gospodin sve poznaje i sve oprašta? Zašto je potrebno ići na sv. Misu i pričestiti se kada se ja i kod kuće mogu Bogu pomoliti? Čemu svadbeni papiri kada vjerujemo da je u braku od svega jedino potrebna naša ljubav? Zar papa ne može pogriješiti? Sve su to samo neka od pitanja koja se mogu čuti iz usta nekih od vjernika. Da bismo odgovorili na ova i slična pitanja, vrijedi se prisjetiti Isusovih riječi s kraja Njegova javnoga djelovanja: »Bolje vam je da Ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. A odem li, poslat ću Ga k vama (…) A kada dođe On, Duh istine, vodit će vas u svu istinu (…) I primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i do kraja zemlje«.

Isus će, dakle, uzići na nebo, ali nas, zajednicu vjernika okupljenu oko svetih apostola, neće ostaviti same. Šalje nam Duha Svetoga da nam bude Branitelj, da nas uvodi u svu istinu i da nam bude Snaga.

Gdje se, naime, u Crkvi prepoznaje prisutnost obećanog nam Duha Svetoga? On je na otajstven način prisutan upravo u Sakramentima, u Ispovijedi i Pričesti, u Pomazanju katoličkih svećenika, u nadahnutoj Božjoj riječi, u dobrim djelima i u molitvi. Sve je to nezasluženi Božji dar. Isus nas ne ostavlja same. Po krštenju mi smo djeca Božja, a Duh Sveti naša je baština. Stoga nije od Duha Svetoga ona molitva koja me ne privlači euharistijskom zajedništvu na Misi, Ispovijedi ili Pričesti. Nije ni od Duha Svetoga ona ljubav dvoje ljudi koja se boji sakramentalnog pečata ženidbe. Bez Duha Svetoga nema, na koncu, ni crkvenog zajedništva. Svi mogu pogriješiti pa tako i pape, svećenici i biskupi, no Duh Sveti u sakramentu sv. Reda koji su primili zalog je svih milosti koje su potrebne za svakog njima povjerena vjernika. Draga braćo i sestre, djeca smo Božja i Duh Sveti naša je baština. Grešni smo svi i nije uvijek lako pronaći put do Duha Svetoga i predati Mu se, no nema sumnje da će On uvijek pronaći put do nas, da nas brani i da nam bude snaga, da nam pastiri budu dobri, da nas uvode u svu istinu i da se u Crkvi događaju milosti.

vlč. Lovro Biškup, pitomački kapelan.