SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Bogu je milo ponajprije milosrđe, a ne besciljna žrtva

ČITANJA:

Fil 1, 1-11;

Ps 111, 1-6;

Lk 14, 1-6

Tekst evanđelja:

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Draga braćo i sestre!

Tijekom naviještanja Radosne vijesti Isus je često u pitanje dovodio stavove, zakone i odluke koje su donosili ili svojim životima predstavljali i branili religijski vođe Izraelskog naroda. To čini i danas kada još jednom u pitanje dovodi odnos farizeja prema obrednim i svakodnevnim životnim propisima židovstva vezanih uz obdržavanje subote. Subota je sveti dan, dan odmora, dan u kojem se staje sa svim aktivnostima kako bi se u slobodi vršilo bogoslužje. Sve je tog dana podređeno upravo slavljenju Boga koji je svojim djelovanjem na početku vremena subotnji dan obilježio na poseban način. Gotovo uvijek kada Isus u pitanje dovodi obrednost i život subote, riječ je o bolesnicima, odbačenima, potrebnima i rubnima. Tako je to slučaj i u današnjem evanđeoskom ulomku u kojem Isusa nalazimo na objedu u farizejskoj kući.

Isus je dakle bio prije svega običan i ponizan glasnik. Ne bira sebi društvo s kojim će dijeliti obroke, iako je znao da mu u mnogim prilikama spremaju stupicu. Tko ga zove k njemu odlazi kako bi ih utvrdio u bolima, iskušao u ustaljenim praksama i mišljenjima, ili kako bi ih izliječio i pokazao im svoju posebnu, prijateljsku blizinu. Bio je istinski Učitelj naroda, ali u tim trenucima i istinski čovjek. Povrh svega, Sin je Božji, Utjelovljeni, druga božanska osoba koja svojim djelovanjem kao bogočovjek prenosi volju Oca nebeskoga. Vrebaju ga oni koji bi trebali poznavati Boga, ali ujedinjen s Ocem ne da se smesti.

Kada Isus postavlja pitanje farizejima, postavlja ih u situaciju u kojoj se nalazi Bog, Otac svakog ljudskog bića. To Isusovo pitanje moglo bi se preformulirati: Uzima li Bog subotnji odmor u trenucima kada je njegovo ljubljeno biće u potrebi? Isus pred farizeje stavlja strogi propis o suboti, za vrijeme koje je svaki korak prebrojen, svaka radnja unaprijed izračunata, svaka želja unaprijed suspendirana zbog obrednosti u kojoj se često najmanje razmišlja o Božjoj volji. On ne želi rušiti bogoslužje, ali želi mu dati pravi smisao. Odnosno, njegova želja nije stvaranje nekog simbola lišenog liturgijskog i svakodnevnog vjerničkog života, već želi da čovjek u bogoslužje uđe cijelim svojim životom. Pred farizeje stavlja temelje Svetog pisma kakvog dobro poznaju. Bog je naredio subotnji počinak u kojem će se čovjek njemu okrenuti na poseban način, ali je objavio i svoju volju za izgled tog bogoslužja. Milo mu je ponajprije milosrđe, a ne besciljna žrtva. Pita ih stoga Isus hoće li u svojoj slijepoj pravednosti ostaviti vlastito dijete da se utopi u bunaru u koje je upalo, samo zato što je za subotu donesen ovaj ili onaj ljudski propis?

Tumačeći jedan drugi svetopisamski odlomak, papa Franjo izrekao je riječi koje su potrebne prihvaćanja u razumijevanju kod svakog kršćana, a mogu nam pomoći razumjeti Isusovo milosrđe: Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti. To je ono što čini Isus… Crkva nije zajednica savršenih, već učenika na putu, koji slijede Gospodina, jer se priznaju grešnicima i potrebnima njegova oproštenja. Kršćanski život je dakle škola poniznosti koja nas otvara milosti. Takvo ponašanje ne razumije onaj koji si je umislio da je “pravedan” i misli da je bolji od drugih.

Kršćani su pozvani, poput farizeja, staviti se u situacije konkretnih ljudi koji im prilaze, s kojima se svakodnevno druže, rade, uče, studiraju. Moralni propisi, crkvene zapovijedi, svetopisamski reci dani su vjernicima ne kako bi svoje srce zatvorili unutar bedema vlastite sigurnosti, već kako bi smogli snage djelovati poput Boga Oca, čije milosrđe je bezgranično i otvoreno za svakog čovjeka bez razlike.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu