SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Može li se istinski susreti Boga ako se zanemaruju potrebe najbližih?

ČITANJA:

Ef 4, 32 – 5, 8;

Ps 1, 1-4.6;

Lk 13, 10-17

Tekst evanđelja:

Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.

Nadstojnik sinagoge — ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio — govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?« Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Draga braćo i sestre!

Isusu dolazi žena koja gotovo dva desetljeća boluje od neizlječive bolesti. Jedan susret, jedan pogled, jedan Isusov dodir dovoljan je da ozdravi i krene uspravna u život koji je pred njom. Nije lišena nove patnje, ali oslobođena je tereta koji u životu može činiti toliku prepreku da čovjek jednostavno ne može krenuti naprijed bez nekog poticaja izvana.

S jedne strane imamo ženinu radost zbog darovanog života, a s druge strane zlovolju religijskih vođa Isusova vremena koji u činu dobrote vide tek nepoštovanje obrednih propisa. I jedno i drugo toliko se puta susreće u suvremenom crkvenom okružju. Ljudi ozdravljaju, raduju se Bogu i životu koji im je darovan, a pojedini članove zajednice pokušavaju pronaći zapreke novom životu pojedinaca koji su sa ruba uvedeni u samo središte života zajednice vjernika. Mnogi se pokušavaju provući u zajedništvo vjernika da bi barem osjetili ponešto od snage koja struji iz izvora te zajednice, od Boga. No, ne dopušta im se taj put otkrivanja temelja kršćanskog zajedništva jer su zajednice zatvorene za druge i drugačije.

Isus daje životni primjer svojim slušateljima, ali i svakom članu Crkve kroz sva vremena. Svaki ratar, a napose stočar, zna da zemlja i stoka od koje se živi nema odmora. Za driješiti stoku nema svetka ili petka, kako su znali reći naši stari. Svojim primjerom Isus kod svojih slušatelja budi ne samo sažaljenje nad osamnaest godina agonije jedne žene, već želi otvoriti novi vidik životu vjere.

U središtu današnjeg evanđeoskog ulomka nalazi se rasprava o suboti. Na tu je raspravu Isus bio navučen više puta, sve ne bi li ga židovski poglavari navukli na tanak led rušenja Mojsijeva Zakona. Šabat je vrijeme u kojem je, za svakog pobožnog Židova, kao najsvetija vrijedila zabrana rada. Uz potpunu zabranu rada i u trenucima kada je to zahtijevao rad u polju, ali i rad svih osoba povezanih sa pojedinom židovskom obitelji, kao što su robovi i sluge, a jednako i životinje, uključivala se i zabrana brige o bolesnicima. Ova zabrana rada trebala je taj dan učiniti svetim danom susreta sa božanskim, sa Bogom koji je u povijesti Izabranog naroda činio i čini čudesna djela. Subota je trebala biti danom susreta neba i zemlje, lišena svih drugih obaveza.

No, može li se istinski susreti Boga ako vjernik zanemaruje potrebe najbližih, ako zapostavlja teške sudbine braće i sestara u iznenadnim nevoljama? Može li se istinski štovati Boga ako ga se ponajprije ne prepozna u čovjeku, onom u blizini ili onom daleko, udaljenom u moralnom, duhovnom, intelektualnom, zdravstvenom smislu? Odgovor se za kršćane nameće sam po sebi, a ipak toliko puta ostaju daleko od horizonta prema kojem im je pogled otvorio Gospodin Isus.

Subota je za Židove predokus vječnosti. Nedjelja je za kršćane dan označen Isusovim uskrsnućem, dan odmora i susreta sa nebeskim stvarnostima prema kojima kršćani putuju. Kako bi nedjelja, kao kršćanima povlašteno mjesto susreta sa Bogom, bila doista i predokus vječnosti potrebno je neprestano otkrivati Isusovu misao o mjestima na kojima ga se u svakodnevici može susresti. Otkrivajući mjesta na kojima ga se susreće živa u braći i sestrama, otkrit će se i novi put za istinsko nedjeljno bogoslužje, put za radost susreta sa živim Bogom koji je utaban ljubavlju prema bližnjemu, bio on u potrebi ili ne.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu