SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Mislav Lukačević: Bog nas ljubi, svako mu je bitan i sa svakim od nas ima plan

ČITANJA:

Dj 13, 44-52;

Ps 98, 1-4;

Iv 14, 7-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Braćo i sestre. Kad Bog želi da nešto bude zapisano, kad svojim Duhom nadahnjuje pisca da nešto zapiše, onda on to čini sa svrhom. Ta riječ upućena određenoj osobi ima svrhu da odjekne i u našemu životu. Riječ koju Bog Otac govori nama preko svojega Sina nema ograničenja. Ona se ne zaustavlja u jednome trenutku povijesti ili na jednoj osobi. Ta Riječ putuje kroz svako vrijeme i želi ući u život svakoga čovjeka. Riječ gubi svoj smisao ako ne nalazi slušatelja, ona postaje samo izgovorenim glasom. Božja riječ je glas koji traži ne samo uho, nego i srce koje je spremno čuti glas. Ako srce čuje glas, onda daje svoj plod. Mi smo uvijek pozvani slušati ove riječi srcem, jer „samo se srcem dobro vidi“.

Gledamo Isusa okružena učenicima, koji u tim trenucima slušaju svaku njegovu riječ. Ono što im govori je za njih zbunjujuće. „Da ste upoznali mene i Oca biste moga upoznali“ (Iv 14,7). Onda nastavlja „Od sada ga i poznajete“ (Iv 14,7). Čekaj, Isuse! Sada si rekao da bismo „upoznali Oca“, a onda ipak „da ga poznajemo“? Sjetimo se ovdje početka Ivanova evanđelja, gdje Ivan Krstitelj kaže svojim učenicima: „Evo Jaganjca Božjega!“ (Iv 1,36). Oni, čuvši te riječi, počinju novi put u svojemu životu i kreću za njim, ostavljaju ono staro i idu za Jaganjcem. Idu na put upoznavanja Čovjeka koji je čovjek, ali ipak i nešto mnogo više nego čovjek.

Oni traže Boga i misle da preko njega mogu upoznati svojega Boga Jahvu ili da će preko njega upoznati obećanog Mesiju. Sad im On posve otvoreno kaže da su, vidjevši njega, upoznali Boga. No, Isus ne ostaje na tome da preko Njega oni mogu upoznati Boga Oca, nego im kaže: „i vidjeli ste ga“ (Iv 14,7). Teško je shvatiti ove riječi. Ako nas sam Bog ne prosvijetli, ako nas Duh ne uvede u istinu, ne možemo shvatiti što točno Isus želi reći. Kaže da On nije Otac, ali: „Ja sam u Ocu i Otac u meni“ (Iv 14,11). Ne čudi stoga Filipova reakcija: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“ (Iv 14,8). Od onoga početnoga pitanja „Učitelju, gdje stanuješ?“ (Iv 1,38), sada dolaze do gledanja Boga u Isusu.

Braćo i sestre, kao što je i apostolima, koji su licem u lice gledali Isusa, bilo teško u njemu vidjeti Boga, tako je i nama teško u Isusu vidjeti Boga. Kako onaj mali plačljivi dječak u jaslicama može biti Bog, pred kojim svi padaju u poštovanju, koji je nad svime, koji je tri puta svet (Iz 6,3)? Ili, kako u malome komadiću kruha vidjeti živoga Boga? Ne samo vidjeti ga, nego i jesti njegovo tijelo?

Slobodno nad ovime stanimo i razmislimo, pa onda s Filipom i mi molimo: „Bože, pokaži nam i dosta nam je.“ Poslušajmo onda i odgovor na našu molbu: „Vjerujte mi.“ Bez vjere ne možemo ovo shvatiti. Sam razum, koji nam je opet od Boga dan, ne može ovo pojmiti. Zato je vjera dar koji nam dolazi od Boga da se izdignemo iznad razuma. Ovim odgovorom i pozivom: „Vjerujte mi“, dobivamo još jedan prekrasan dar. Taj dar je razum prosvjetljen vjerom. Mi gledamo i prepoznajemo Isusa i u njemu prepoznajemo Boga. To je dar koji ovaj svijet ne prepoznaje: upoznati Boga koji se „skriva“.

Bog se ponizio i uzeo tijelo Isusa Krista, ne radi sebe nego, opet, radi nas. Ne može čovjek vidjeti Boga i ostati na životu. Gledanje Boga je namijenjeno onima koji ga traže, i koji će to uživati na nebu kad im on obriše svaku suzu s očiju (Otk 21,24). Otkrijmo Istinu koju nam Isus danas govori u evanđelju. Otkrijmo da je Bog skinuo veo sa svojega lica te ga sad možemo gledati posve otvoreno. Gledajući Isusa, otkriva nam se lice Boga stvoritelja koji je sve stvorio i sve nastavlja stvarati. Bog nam pokazuje svoje lice, lice koje nas ljubi. Svatko mu je bitan i sa svakim od nas ima plan.

Brate i sestro! Ako ti je teško prihvatiti ovo, onda prihvati Isusovu riječ: „Što god zaištete u moje ime, učinit ću.“ Prihvati ove riječi i traži ga svjetlo vjere. Ne boj se sumnjati, ali u sumnji ne zaboravi i tražiti, jer: „Tko traži, nalazi“ (usp. Mt 7, 8). Amen.

fra Mislav Lukačević