SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Odilon Singbo: Bog se nikoga od nas ne srami!

ČITANJA:

Iz 40,1-5.9-11

Ps 104

Tit 2,11-14; 3,4-7

Lk 3,15-16.21-22

Tekst evanđelja:

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«

Riječ Božju tumači vlč. Odilon Singbo:

Poštovani slušatelji, danas nas evanđeoski odlomak potiče da preskočimo gotovo trideset godina Isusove povijesti kako bismo sreli na Jordanu Ivana koji odgovorno vrši svoju službu krstitelja kao Isusov preteča. Posebnost Ivanova života nalazi se najprije u posebnim okolnostima njegova rođenja, od starice, nerotkinje Elizabete. Ne smijemo zaboraviti racionalnu sumnju njegova oca Zaharije koji je morao zanijemiti, izgubiti glas i pripremiti se za rođenje onog koji je glas koji viče u pustinji.

Prisjetimo se na trenutak susreta između Ivana i Isusa preko susreta dviju majki. Pokušajmo čuti Ivanov glas koji poziva na obraćenje. Glas koji je danas i dalje potreban. Sjetimo se njegove poniznosti i želje da Isus raste, a da se on umanjuje. Dati drugome važnije mjesto u trenutku kada se svi bore za položaje i visoke društvene statuse. Sve nas to vodi do ovog dirljivog prizora Isusa kojem nije bilo dosta činjenica da se ponizio i postao jedan od nas. Nego je stajao u redu s grešnicima. Koji li prizor! Bog bez grijeha, stoji u redu s grešnicima kako bi primio krštenje. Reći ćemo da je to vrhunac Božje solidarnosti s ljudskim rodom. Da, ali i više od solidarnosti. To je trajna poruka svakome od nas da se Bog nikog od nas ne srami. I onda kada nam krsna haljina sja bjelinom snijega i onda kada nju povrijedi blato grijeha. Bog se nas ne srami. Naprotiv, stoji na redu kako bi nas vratio na pravi put.

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Rijetki su biblijski trenuci u kojima imamo izričito spominjanje Presvetog Trojstva. Ovdje je Duh Sveti, ovdje se čuje Očev glas, ovdje se Sin solidarizira s nama. Trenutak Isusova krštenja očitovanje je i vrhunac nježnosti Presvetog Trojstva prema ljudskom rodu. Naime, u vremenu kada naš svijet oskudijeva prostorima istinske nježnosti, čujemo kako nam Otac poručuje: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! Ti si kći moja ljubljena!“ Naše krštenje pokazuje dakle Božju ljubav, zapečaćenu u nama. Životne okolnosti nas mogu odnijeti od te Božje nježnosti. Stoga nam Crkva daje ljude koji nas mogu vratiti na put: naše kumove. Velika je odgovornost kumova na krštenju, pa se možemo pitati kao kumovi jesmo li vjerni toj duhovnoj zadaći i odgovornosti koju smo preuzeli. Blagdan Isusova krštenja stavlja pred nas ljepotu naše pripadnosti Bogu, ali i poziv da se danas na poseban način sjetimo i vlastitog krštenja.

Dozvolite da završim ovo razmatranje s nekoliko pitanja: znaš li datum svojeg novog rođenja – tj. krštenja? Znaš li svećenika, đakona koji te krstio i moliš li koji put za njega? Jesi li povezan s kumovima, ili ako si kum ili kuma pratiš li svoje kumče? To su pitanja na koja valja danas odgovoriti jer sve to govori o tome koliko razumijemo ljepotu Isusova, ali i našeg krštenja.

Vlč. Odilon Singbo. Foto: HKS