Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vč. Josip Đurin: Božja blizina mijenja čovjeka

/ sd

ČITANJA:

1 Iv 3,11-21

Ps 100

Iv 1,43-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva dok si bio pod smokvom.” Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!” I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Ivan u evanđelju opisuje kako je Isus s Jordana pošao u Galileju i nastavio ondje skupljati oko sebe nove učenike. Filip je njegov poziv: „Pođi za mnom!“ shvatio ozbiljno i pridružio mu se bez razmišljanja. No, s Natanaelom je bilo malo teže. Kad mu je Filip javio koga su našli i pozvali ga da pođe za Njim, nije se Natanael mogao suzdržati a da se malčice podrugljivo ne osvrne na taj gradić i njegove stanovnike: „Iz Nazareta nije moguće očekivati dobrog čovjeka, a kamoli onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci.“ Bio je u velikoj zabludi. Zato je ubrzo nakon toga priznao da Isus iz Nazareta nije samo dobar i pošten čovjek, već je Sin Božji i kralj Izraelov. Iz kratkog razgovora vidljivo je da Isus zna svaku pa i najskriveniju njegovu misao. A možda mu je te misli sam Isus položio u srce, budući da su tako lijepe, čiste, poštene? Za Natanaela je susret s Isusom bio izvanredno otkriće. Isus mu daje do znanja da to otkriće nije posljednje. Tom otkriću slijedit će još veća, ljepša, koja će ga još više usrećivati. Osobnost Sina Božjega toliko je bogata da čovjeka koji joj otvoreno pristupa iznenađuje svagda novim spoznajama. U samo par evanđeoskih redaka Natanael je od sumnjičavosti prema Isusu prešao u stav povjerenja, i to mu sada otvara stazu prema još većem: „I više ćeš od toga vidjeti!“

Kada jednom spoznamo da smo od Isusa, od Boga voljeni i prihvaćeni, to otvara u nama putove rasta u ljubavi i spoznaji: Bog više nije dalek, već nam postaje prijatelj. Kako je nama? Osjećamo li da nas Bog voli? Možemo li bez neugodnosti pustiti Bogu da nas zna i da nam to kaže? Bog je u Isusu postao čovjekom, ušao je u ljudsku povijest i otada ostaje u našoj sredini. Bog jest prisutan u ovome svijetu, u našem osobnom i društvenom životu, u našim mislima i planovima. On preko nas kršćana želi utjecati na način života i ponašanja u svijetu u kojemu ima sve više nepravdi, nasilja i samovolje. Mi smo pozvani na nasljedovanje Isusa Krista, Boga koji je postao čovjekom, Mudrosti Božje koja se utjelovila. Isusov program je pravi proročki program koji uvijek nudi alternativu postojećem načinu života. Zbog toga je Isusov program nužno osporavan, jer se često protivi ustaljenom načinu života i ponašanja. Mi Kršćani se trebamo razlikovati od drugih ljudi upravo po Isusovu programu. Tako je bilo u prvim kršćanskim vremenima, tako je i danas.

Božja blizina mijenja svakog čovjeka, mijenja naš odnos prema nama samima i naš odnos prema bližnjima. Božićno je vrijeme zato vrijeme promjene. Može se i svatko od nas zapitati: što se u mojem životu promijenilo ovog Božića, je li se išta promijenilo, jesam li dopustio da Bog uđe u moj život i promijeni ga? Jesam li spreman tražiti Boga ili ću dopustiti da ostane skriven, daleko od mene i mojeg života? Koja je naša kršćanska specifičnost u društvu? Za otkrivanje te kršćanske specifičnosti potrebna nam je mudrost koja dolazi od Boga. Ne bojmo se, Božja Riječ, Isus je s nama, i zato smo pozvani živjeti po Njemu Njegovu istinu. Neka kroz nas, po našem životu djeluje Božja Mudrost. Bog donosi svjetlo i mudrost u tamu naših života. Obasjani tom Božjom svjetlošću i mudrošću, živimo svoj život ispunjeni nadom kao izabranici Božji.

Vlč. Josip Đurin

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja