SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera – naša veza s vječnošću
preč. Ivan Lukić
preč. Ivan Lukić
ČITANJA:
vl.: Zah 2,14-17;
Otp. pj.: Lk 1,46-55;
Mt 12,46-50
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu:
„Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta… Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18,36-37). Protivnici Isusovi toliko su puta pokušali govoriti protiv Njega, ne priznajući bilo kakav govor o tome da je on Mesija, kojega su tolike godine čekali. Isus u svakom takvom pokušaju ne daje odgovor kakvoga su očekivali oni koji su mu postavljali pitanja. Isusov nauk, njegova djela, njegov pristup ljudima pronalaze svoj smisao u jednome – vršiti volju Oca nebeskoga.
Tko su dakle Isusova braća i sestre, tko je majka njegova, tko su njegovi? To su oni koje povezuje vjera, koje u zajedništvo okuplja Otac nebeski. To su oni koji zajedno slave Boga, to su oni koji zajedno mole, to su oni koji osluškuju Očevu Riječ i vrše njegovu volju. Na isti je način Blažena Djevica Marija postala majkom Isusa Krista. Ne po tijelu, nego po vjeri i poslušnosti Božjoj Riječi. Na isti način svaki koji je kršten postaje djetetom Božjim. Po vjeri ulazimo u zajedništvo Crkve – mističnog Tijela Kristova.
Vjera je dakle naša veza s vječnošću, s Kraljevstvom koje nije od ovoga svijeta! Vjera nam pomaže da se Istina, koju primamo po Božjoj Riječi, utjelovi i ostvari u našem životu. Po vjeri se pomiču planine, događaju ozdravljenja, događa čudo oproštenja te prihvaćanja Božjega milosrđa i ljubavi u sakramentima. Po vjeri prelazimo iz smrti u život. Jednostavno i temeljno – VJERA je naš odnos s Bogom.
Isus pitanjem i odgovorom nije omalovažio Blaženu Djevicu Mariju, niti svoje učenike. Jednostavno je htio probuditi u srcu onih koji su ga slušali vjeru u Njega kao Sina Božjega, obećanog Mesiju kojega su svi iščekivali. Oni koji su ga poznavali, znali su tko je Marija, tko je Josip, gdje su živjeli i tko su njihovi rođaci. Isus izdiže pogled mnoštva kojega ga sluša iznad toga. On je sve one koji vjeruju i vrše volju Očevu nazvao braćom i sestrama, ali ne smije se zaboraviti ili banalizirati njegovo božanstvo. Isus je ponajprije Bog, Gospodin, Jedinorođeni Sin Oca nebeskoga, Učitelj i Spasitelj. Postao je jedan od nas, ne zato da sve pojednostavi, nego da nam omogući da postanemo dionici božanske naravi, dionici Kraljevstva Božjega u kojemu on vlada.
Druga važna stvar odnosa s Bogom po vjeri je ta da nismo samo na papiru, samo po krsnom listu pripadnici neke organizacije, dio neke zajednice. Pripadnost Bogu ostvaruje se po vjeri, nadi i ljubavi. To je Isus sam pokazao svojim životom na zemlji. Vjera je jedina prava poveznica s Bogom, po vjeri se osjeća i doživljava Božja blizina i ljubav. Vjera povezuje s Bogom i jedne s drugima sve one koji vjeruju, ne postavlja granice, nema privilegiranih, nema više ili manje voljenih, nema prikladnijih ili manje prikladnih. Snaga zajedništva koje proizlazi iz vjere budi novu nadu za čitavo čovječanstvo. „Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17,21).