SVAKODNEVNO U 7:30 Zapovijedi – izraz Božje ljubavi

ČITANJA:

1Kor 4,6b-15

Ps 145,17-21

Lk 6,1-5

Tekst evanđelja:

Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar, župnik in solidum u Ludbregu, u Župi Presvetog Trojstva i Svetištu Predragocjene Krvi Kristove:

Braćo i sestre, iz načina na koji su farizeji reagirali vidjevši kako Isusovi učenici subotom trgaju klasje prolazeći kroz usjeve možemo zaključiti da su imali iskrivljeno shvaćanje Božje zapovijedi o subotnjem počinku. Naime, smisao Božje zapovijedi „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!“ bio je u tome da omogući čovjeku da se jedan dan u tjednu odmori, predahne, dođe k sebi, susretne s Bogom. Subota je stvorena radi čovjeka, a ne obratno, reći će Isus. Farizeji su iskrivili ovakvo lijepo i pozitivno tumačenje s mnoštvom konkretnih zabrana vezanih uz subotu i tako stvorili ozračje koje je subotnji počinak opteretilo naglašenim strahom od moguće krivnje, primjerice, ako vjernik napravi previše koraka u subotu i slično.

U današnjoj evanđeoskoj zgodi vidimo s druge strane Isusa koji je opušten i koji, premda sam ne trga klasje, istovremeno svojim učenicima to ne brani. On zna da to što oni čine nije posao koji ne priliči raditi u subotu, nego jednostavno način da prolazeći kroz usjeve usput malo utaže glad. On i njegovi učenici često su bili na putu, prevaljujući pješice mnoge kilometre, kako bi naviještali Kraljevstvo Božje u raznim selima i gradovima Izraela. Stoga nema nikakvog problema u tome da si prolazeći kroz usjeve otrgnu koji klas. Isus ih razumije, voli i brani od nepravedne optužbe.

U svjetlu ove zgode možemo bolje razumjeti da je sav Božji zakon, sve ono što Bog čovjeku zapovijeda i nalaže, uvijek usmjereno na njegovo dobro. U Knjizi Ponovljenog zakona tako čitamo: „I naredio nam je Gospodin da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Gospodinu, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.“ (Pnz 6, 24) Bog nam, dakle, daje svoje zapovijedi kako bismo bili sretni. One su izraz Njegovog dobrog očinskog srca koje nam želi pomoći da svoj život usmjerimo tako da budemo ispunjeni, mirni i radosni. Važno je ovo istaknuti kako bismo izbjegli moguću krivu sliku o Bogu, koji daje svoje zapovijedi kako bi postavio stupice čovjeku i mogao ga za nešto okriviti ako ih ovaj prekrši. Isus ispravlja takvo shvaćanje i pomaže nam da razumijemo da su Božje zapovijedi izraz Njegove ljubavi i brige za nas.