SVAKODNEVNO U 7:30 S. Marija Dijana Mlinarić: Opraštanje je sjeme budućnosti, opraštanjem se događa novo stvaranje
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
/ČITANJA:
Iz 35,1-10;
Ps 85,9ab-10.11-14;
Lk 5,17-26
Tekst evanđelja:
Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«
I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!«
Riječ Božju tumači s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka Božanskog Srca Isusova:
Evo nas u Došašću…na putu pripreme za Božić. I kako ide? Jesi li uopće krenuo, krenula? Ako nisi, nije kasno – kreni s nama danas uz Božju Riječ. Ako si rastresen, slab nemoj odustati. Samo kreni otvorena srca i vjeruj. Kad staviš Boga na prvo mjesto sve dođe na svoje mjesto.
Sigurno svatko od nas ima iskustvo hodanja raznim putevima – ravnim, širokim, uskim, ali i krivudavim. Znamo kako je cilj svakog puta stići na odredište, ali i znamo kako put ponekad zna biti zahtjevan, osobito kad je nepredvidljiv i krivudav. Današnja Riječ Božja donosi zgodu koja baš govori o koračanju krivudavim putovima prema punini.
Isus iznenađuje, pa i šokira ljude svog vremena svojim pristupom i pomaganjem potrebnom čovjeku. Na samom početku zapitajmo se – kad i gdje je to i mene Gospodin u životu iznenadio? I vjerujem da svatko od nas može pronaći i manje i veće situacije u kojima Božja pomoć nije izostala. To puni srce zahvalnošću i vjerom osobito kad je teško.
Svatko od nas treba pomoć u svom životu i Isus to zna. Zapnemo, padnemo, izgubimo se, slabi smo, ranjeni…Bog to vidi. I On nam uvijek dolazi u susret nudeći svoju blizinu, pomoć i iscjeljenje. Ne bira, ne odbacuje, ne kalkulira nego ljubi, baš svakog. Tebe i mene.
I baš sve uvijek počinje u čovjekovu srcu.
Danas Evanđelje stavlja pred nas paraliziranog čovjeka u kojem možemo prepoznati i svoje nutarnje poteškoće i zatvorenosti kao i potrebu da nas netko čuje i da nam pomogne. Vidimo oko tog čovjeka ljude, možda su to bili njegovi prijatelji, koji su ga na sve načine htjeli dovesti do Isusa da ga ozdravi. Kad su vidjeli da su svi uobičajeni putevi zatvoreni, bili su spremni ići i preko krova. Zapitaj se danas kakva je tvoja okolina i kako utječe na tebe? Vode li te tvoji prijatelji Kristu ili te žele odvući daleko od Njega?
No, mi se u svom životu samo do jedne točke možemo osloniti na ljude. Sve one duboke čežnje našeg srca može ispuniti samo Gospodin i samo je u njemu naša jedina sigurnost i zato je jako bitno susretati se s Isusom jedan na jedan, a susret s Gospodinom uvijek duboko dotiče i preobražava naš život.
“Čovječe, otpušteni su ti grijesi”. Ove riječi, izrečene su gotovo na početku Isusove javne službe i one nam otkrivaju značenje Njegove misije. Ova je Njegova gesta bila neočekivana. Svi su očekivali čudo, a Isus govori o opraštanju grijeha.
On ide dublje i dalje od svih očekivanja i pristupa čovjeku cjelovito.
Isusova revolucija nije praćena senzacijom i ne hrani se spektaklom koji zavodi, već prolazi kroz najintimnije i najskrivenije svetište, a to je srce čovjeka. Njegova riječ ima dvostruki učinak na bolesnog čovjeka – iznutra u slobodi srca, ali i izvana uklanja sve uzetosti, blokade, zatvorenosti u same sebe.
I to je obavezan korak za sve one koji žele izgraditi novi svijet, za one koji žele postaviti temelje za stvarne i trajne promjene.
Evanđelist završava odlomak Evanđelja s riječima: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!« Ovo su riječi koje i mi trebamo danas ponoviti. Božji je oprost kao tračak svjetla, riječ koja prodire u ranjenu povijest kojom dominira zlo. Njegov oprost donosi nadu u najvećem očaju i sve čini novo. Opraštanje je pobjeda milosrđa, zlo se ne pobjeđuje snagom već blagošću i ljubavlju. Ovo je najljepša riječ Evanđelja, apsolutna Božja novost. Opraštanje je sjeme budućnosti i s opraštanjem se događa novo stvaranje.