SVAKODNEVNO U 7:30 M.s. Blaženka Zelenika: Oslonimo se na djelatnu Božju snagu! Dopustimo da nas Njegova milost preobražava!

ČITANJA:

Bar 5,1-9

Ps 126,1-2ab. 2cd. 3.4-5.6

Fil 1,4-6. 8-11

Lk 3,1-6

Tekst evanđelja:

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’

Riječ Božju tumači Isusova mala sestra Blaženka (Zelenika):

Poštovani i dragi slušatelji u hodu prema Božiću u prvom čitanju proroka Baruha slušamo kako je Bog naš preteča na svim putovima. Baruh je bio tajnik proroka Jeremije. Narod Božji je u babilonskom progonstvu nakon razaranja Jeruzalema. Prorok poziva na obraćenje, naviješta Božje oslobođenje. Jeruzalem predstavlja sav narod i prikazan je kao žena koja tuguje: „Skini Jeruzaleme haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga…“ Jeruzalem, narod Božji, dobiva novo ime. I cijela priroda stavlja se u Božju službu.

Psalmist u Ps 126 pjeva o povratku iz sužanjstva. Pjesma je to svih prognanih: „Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske bilo nam je ko’ da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.“

U drugom čitanju iz Poslanice sv. Pavla Filipljanima sržna poruka je najava Dana Kristova. „Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada… Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ Pavao nas poziva na rast u ljubavi.

U Evanđelju po Luki slušamo, nakon Evanđelja djetinjstva, ponovni uvod u povijesno razdoblje u kojem je Isus živio: „Petnaeste godine vladanja cara Tiberija… dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinju.“ Pustinja na hebrejskom jeziku označava mjesto riječi, mjesto gdje Bog govori. Silina Božje riječi vodi Ivana obići svu jordansku okolicu propovijedanjem obraćeničkog krštenja na otpuštenje grijeha. Obraćenje nas upućuje na promjenu: osloniti se na djelatnu Božju snagu, dopustiti da nas Njegova milost preobražava. U Došašću Crkva nas poziva produbiti čežnju za Bogom i za ostvarenjem istinske čovječnosti. Krist je došao kao Spasitelj, rodio se kao Dijete u Betlehemu. Poziva nas povjerenju i predanju. Krist i danas dolazi u Otajstvu. Isus iz Nazareta prisutan je u našoj običnosti. On ju je sam živio u Nazaretu. Poziva nas jednostavnosti života. Često trpimo zbog brzine života i nemogućnosti dati smisao stvarima i događajima. A životni događaji uče nas biti kvasac povjerenja. Krist će doći u slavi, s ljubavlju ga očekujemo. Poziva nas poštovanju dostojanstva svake ljudske osobe.

O nutarnjoj dimenziji pustinje koja preobražava blaženi mali brat Karlo je zapisao: „Treba proći kroz pustinju i tu boraviti kako bismo primili milost Božju. U njoj tjeramo od sebe sve što nije Božje. Duši je potrebna tišina, duboka sabranost gdje Bog uspostavlja svoje Kraljevstvo i oblikuje u njoj unutrašnji duh, intimni život s Bogom, razgovor duše s Bogom u vjeri, nadi i ljubavi.“ Bog u nama djeluje. Postajemo Njegovo boravište: „Duša prestaje biti samoća kada postane svetište“ riječi su sv. Bernarda. Neka je i naša molitva u Došašću dublje usmjerena na Isusa živoga u Euharistiji i Evanđelju.

Gospodine, žarko i s povjerenjem Te molimo za prestanak pandemije. U hodu prema Božiću neka sve nas, naše obitelji, sve bolesne i koji ih liječe, sve ožalošćene utješi i preobrazi svjetlost, blagost, nježnost i nada Djeteta iz Betlehema. Amen.

Isusova mala sestra Blaženka (Zelenika)