SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Molimo li i postimo iz navike, ili iz čežnje i volje za susretom?

ČITANJA:

Jl 2,12-18;

Ps 51,3-6a.12-14.17;

2kor 5,20 – 6,2;

Mt 6,1-6.16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide.Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti! Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Još jedna korizma je pred nama. Vjerojatno je ili će tijekom dana većina slušatelja emisije otići u obližnju crkvu kako bi pristupili obredu pepeljanja. Zanimljivo je primijetiti da kada se god događa neka vanjska manifestacija uz same misne molitve i obrede, crkvene klupe bivaju znatno punije. Tako smo mogli svjedočiti velikim redovima vjernika pri pristupanju obreda grličanja povodom proslave blagdana sv. Blaža ili velikim odazivom ljudi na vazmeno bdjenje Velike subote budući da će se na kraju mise blagosloviti hrana. To nam može biti svjedokom da euharistijsko slavlje shvaćamo površno i rutinski ili kao puku tradiciju koju treba obdržavati jer su nam je nekad davno naložili naši stari.

Jedna poznata pjesma kaže sljedeće: „samo ne daj nikada, da nam ljubav bude navika.“ A možda je ta ljubav koja se u sv. misi i u ostalim sakramentima daruje upravo počela doživljavati kao stvar navike. Vidimo kako Isus u danom evanđeoskom ulomku govori o vrlo moguće svakodnevnim stvarima. Potrebitima, molitvi i postu. Ali naglašava stav skrovitosti, neznatnosti i možda najvažnije – neprimjetnosti. Jer se i te radnje ne rade iz navike, nego iz odluke, čežnje i volje za susretom. Kako sa samim sobom, drugima, tako i sa Bogom. Kao i u jučerašnjem evanđeoskom izvještaju, ponovno nam doziva u pamet da ćemo biti nagrađeni za naša djela. Sasvim je sigurno da Isusu nije do ljudske hvale. Kraj života čovjeka koji je „prošao zemljom, čineći dobro“ (Dj 10,38), itekako nam može potvrditi tu tvrdnju. Neupitno je da on to nije radio ni iz kakve navike.

Za zapitati se postoji li takva osoba koja bi to učinila, jer joj je stvar navike ići umrijeti za nešto što nije učinila tj. krajnje nevina? Na jednom mjestu nam Gospodin poručuje da „što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Kakvog li ohrabrenja! Da u svakom čovjeku pa tako i u tebi dragi slušatelju i draga slušateljice, prebiva nitko drugi, ni više ni manje nego onaj koji je sve stvorio! Možda nam ovim recima, danas na početku korizme, po tko zna koji put želi pozvati da nas pripravi za susret sa samim sobom. A to nikako nije stvar navike. Zato i progovara o skrovitosti, jer se tu donosi odluka. Kako rekosmo da Bog prebiva u svakom čovjeku, potrebna nam je intima naše sobe, duše kako bismo se susreli sa veličanstvom koje je u nama te ga pronosili po svijetu i donosili drugima. Smjernice nam je već rekao: post, molitva i milosrđe. Blagoslovljen vam korizmeni hod!

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM