SVAKODNEVNO U 7:30 Dopusti Bogu prodor u sva područja svoga bića

ČITANJA:

Am 3,1-8; 4,11-12;

Ps 5,4b-8;

Mt 8,23-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

Neposredno nakon poziva na nasljedovanje, Isus ulazi sa svojima u lađicu, gdje je od umora zaspao. Podiže se oluja, učenici su u smrtnoj opasnosti. Ovaj prikaz znamen je nesigurnosti čovjekove egzistencije na moru života. Što može mala lađica spram silne oluje? ‘Malovjerni’ – tim riječima oslovljava Isus redovito i samo svoje učenike. Dakle, oni koji su uza nj, ali nedovoljno čvrste vjere i pouzdanja. Što bi onda bila velika, čvrsta vjera, kad je ovo mala vjera? Vjerojatno ona koja se ničega ne boji, ni vode ni vatre, vjera koja zahvaća cijelog čovjeka, do srži. Tko pak spava mirno i u oluji i u nevoljama? Samo dijete! Ono zna da je majka uza nj i stoga je sigurno u njezinu pomoć. Takvo što očekuje Isus i od svojih.

Stupiti u lađu znači poći za Isusom, nasljedovati Isusa. Lađa je inače simbol za skupinu učenika, Kristovu zajednicu. Nasljedovati Isusa znači biti na putu, biti u Isusovoj školi, a to je povezano uvijek s kušnjama, protivštinama, potresima, vanjskim i unutarnjim. I tko se bez zadrške preda Isusu, u svoj svojoj nesigurnosti, taj može očekivati i Božji zahvat u vlastitom životu. “Zar nemate vjere, vi malovjerni? Gdje vam je vjera? Zar mi još ne vjerujete”, kao da veli Isus svojima. Gdje sam ja, tu je mir, tišina, sigurnost”. Sve je ovo, kao što veli Pavao, napisano nama za pouku, da utjehom Pisma imamo čvrsto pouzdaje u Gospodina. Uvijek smo u ugrozi, u opasnosti. Znamen tome je plovidba morem. Pa ni danas nismo sigurni na moru, ni u onim najvećim brodovima, cruiserima.

Isus je proživio u svome životu iste osjećaje, u svojoj agoniji u Getsemaniju, u svojoj smrtnoj borbi na križu. Posvemašnja ostavljenost. Niotkuda odgovora, prepušten sam sebi, vapije za pomoć. Podnio je to da bi nam pokazao put. Bog nam neće dati odgovor ako na vagu svoje vjere i svojih problema ne stavimo svoj život, svoju egzistenciju. Oluja će se stišati tek onda kad dopustimo Isusu prodor u sva područja svojega bića. On zrači onim što nam u životu treba, on može utišati sve što nas muči i uznemiruje. On nosi i unosi mir. Treba li nam išta više?