NEDJELJOM U 16:30 Dah novoga stvaranja
DOC. DR. ĐURICA PARDON (Privatni arhiv)
DOC. DR. ĐURICA PARDON (Privatni arhiv)
ČITANJA:
Dj 2,1-11;
Ps 104,1ab.24ac.29b-31.34;
1Kor 12,3b-7.12-13;
Iv 20,19-23
Tekst evanđelja:
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«
To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:
Svetkovina Duhova slavi se kao dan rođenja Crkve. Odlomak iz Ivanovog evanđelja vraća nas u teško ozračje koje je među učenicima vladalo na uskrsnu nedjelju uvečer. Vrata dvorane posljednje večere su zatvorena, a učenici paralizirani strahom. Na mjestu gdje su sa svojim učiteljem slavili sada sjede razočarani, zatvoreni i bez nade. Taj osjećaj dobro je poznavala i zajednica prve Crkve kojoj je Ivan pisao svoje evanđelje.
Dok druga novozavjetna izvješća smještaju silazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice, Ivan govori da je Isus udahnuo svoj dah uvečer, na sam dan uskrsnuća. Ovo nije proturječje, nego drugačija teološka perspektiva. Ivan smatra da je dar Duha usko povezan s doživljajem prisutnosti Uskrslog Krista. Isto tako, ni poslanje Crkve nije moguće odvojiti od djelovanja Duha Svetoga. Radi toga Ivan svjedoči da zajedno s darom mira i udahnućem Duha Crkva prima svoje poslanje: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Poslanje Crkve je nastavak Isusovog poslanja svijetu, prema uzorku i primjeru kako je to on sam činio.
Isus dahne u njih i kaže: „Primite Duha Svetoga.“ Izraz udahnjivanja Duha vraća učenicima sjećanje na čin stvaranja kada Bog udahnjuje svoj dah u nosnice stvoru načinjenom od praha zemaljskog – čovjeku. Taj dah Božji daje čovjeku život. Po udahnjivanju daha Božjega prah zemaljski postaje živom dušom. Isusov dah je dah novog stvaranja – stvaranja žive Crkve od obamrlih i zemaljskom prolaznošću obuzetih ljudi. Crkva je poslana kroz čitavu povijest pronositi ne samo spomen Isusova uskrsnuća, nego i sjećanje da je i sama novo stvorenje oživljeno njegovim dahom. Od uplašenih učenika nastaju nova živa stvorenja s poslanjem da budu službenici i provoditelji uskrsnog pomirenja: da otpuštaju i zadržavaju djelovanje grijeha u svijetu. Zadaća Kristovih učenika u svijetu nakon primanja Duha Svetoga je da budu vidljivi znakovi – sakramenti – Božjeg milosrđa. Poslanje Crkve nije osuditi svijet, nego mu donijeti utjehu i mir, osloboditi ljude i sva stvorenja izrabljivanja i pada u ropstvo koje vodi u smrt.
Strah i beznađe obuzimaju i danas svijet u kojem živimo. Slika od straha premrlih učenika u dvorani posljednje večere prije silaska Duha Svetoga, slika je cijele zemlje, svih naroda i stvorenja današnjega svijeta. I danas mnogi vjernici umiru od straha za goli život pritisnuti ratnim zbivanjima, rastom nasilja i samovoljom moćnih vladara. Potreba, želja i molitva da bude drugačije, da se svijet smiri i da u njemu zavlada blagostanje nije samo krik kršćana, nego vapaj mnogih naroda i svega stvorenja.
Pojavak Krista Uskrloga i njegovo darivanje svoga Duha učenicima postavlja princip djelovanja Crkve u današnjem svijetu. Uskrsli Krst nije čekao da prestrašeni učenici shvate situaciju u kojoj se nalaze, zatraže duhovno-psihološku i humanitarnu pomoć, organiziraju pregovore sa svojim neprijateljima. Ne! Krist nije čekao pogodan trenutak, nego se probio kroz zatvorena vrata. Svojom prisutnošću i pokazivanjem vlastitih rana ohrabrio je srca učenika. Oslobodio ih je straha i obamrlosti, oživio ih svojim Duhom i poslao da i oni čine isto tako.
Na svetkovinu izlijevanja Duha Svetoga i na dan slavlja rođendana Crkve sjetimo se Kristovog poslanja. Ako dobro pogledamo oko sebe uočit ćemo mnoge ljude koji žive iza „zatvorenih vrata“ zbog straha, razočaranja, osjećaja krivnje, nesigurnosti. Oživljeni Kristovim Duhom ne strašimo se ući u njihove živote i posvjedočiti im mogućnost da se nakon ranjenosti i obamrlosti može ustati na novi život. Poput Krista i mi udahnimo duh mira u svijet i društvo verbalnog nasilja, nepovjerenja i sukoba. Bit će to i za njih i za nas početak novoga i drugačijeg svijeta.
Neka vam je sretna i blagoslovljena svetkovina Duhova – sretan vam rođendan!