Možemo se spasiti samo po Kristu

ČITANJA:

Dj 11,1-18;

Ps 42,2-3; 43,3-4;

Iv 10,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Bogu je stalo do spasenja svakog čovjeka, jer svaki je čovjek slika Božja. Njegova spasenjska moć djeluje i danas. Milosno Božje djelovanje djeluje preko Crkve, tj. zajednice vjernika. Idite po svem svijetu, propovjedajte kraljevstvo Božje i učinite sve narode mojim učenicima. Na osnovu današnjeg prvog čitanja vidimo da se Božja poruka ne može privatizirati. Mi tom porukom ne gospodarimo niti odlučujemo komu će se ona navijestiti, a komu ne. Bog ima svoje putove. Oni su nam puno puta skriveni i samo njemu znani. Naše je da se slobodno i s punim uvjerenjem predajemo u njegove ruke i da mu dopuštamo da nas učini svojim oruđem po kojem će obznanjivati svoju svetu volju. S toga njega u svemu treba besprigovorno slušati.

Današnji čovjek pritisnut je odasvud s ponudama koje ga više guše nego što mu omogućuju da slobodno diše. Pored vode i dalje je žedan. Žeđa kao košuta za izvor-vodom. Duša mu je žedna smisla, spokoja. Izmoreni čovjek žedan je u konačnici Boga, Boga živoga. Želi se naužiti lica svoga Stvoritelja, jer jedino će u njemu naći smisao i smiraj. Suvremeni čovjek vapi premda nam se ponekad ne čini da je tako.

Mi smo sol zemlje i svjetlo svijeta. Bog šalje svoju svjetlost i vjernost, upravo po nama, neznatnima, ali vjernima koji će druge u suradnji s milošću, dovesti na svetu goru njegovu u šatore njegove. Tko uzvjeruje i pristupi Bogu, pristupio je svojoj radosti. Pristupio je slavlju koje nikada neće proći.

No kako da pristupi bez pastira. S druge strane, mnoštvo je pastira ali nisu iz zajedničkog ovčinjaka, tj. iz Crkve. Samo su jedna vrata kroz koja se ulazi i izlazi na pašu. Isus Krist su naša vrata. Samo on posreduje ono po čemu se živi, on je jedini prilaz ljudima. Svaki koji djeluje u njegovo ime pristupa drugima kroz ta vrata. Samo kroz ta vrata može se nekoga voditi i pomagati mu da upoznaje svoga vrhovnog pastira. Za razliku od onih koji nude razne načine spasenja, Isus je spreman sve uložiti i žrtvovati, čak i svoj život. Po toj žrtvi, onaj koji ju i danas slavi, ima život u izobilju, izobilju njegove prisutnosti, jer on s nama u sve dane do svršetka svijeta. Onaj koji ne ulazi na prava vrata, tj. Crkvu koji ju je napustio, a kaže da djeluje u njegovo ime, tuđinac je i njegov glas ne treba slijediti.