Budi dio naše mreže

Koliko nam je velika vjera?

Milost velike vjere događa se u susretu dviju velikih želja i čežnja; one Božje želje za nama i naše želje i čežnje za Njim. Riječ Božju tumači fra Goran Malenica.

/ sd

ČITANJA:

Br 13,1-2a.25 – 14,1.26-30.34-35;

Ps 106,6-7b.13-14.21-23;

Mt 15,21-28

 

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato njegovi učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

 

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Današnji evanđeoski odlomak preveden u nogometni rječnik bi glasio: Isusova prva lopta u „out“, van igrališta, te iz prekida, gol. Nije prvi put u evanđelju da Isusova prva reakcija i ponašanje bude izvan bontona ili diplomatskih i učtivih manira. Ne boji se Isus da možda nekoga sablazni. Sablazan, ne znači samo loš primjer, već i zapreka na putu, ponajprije putu spasenja. Nije se bojao Isus sablazniti u evanđelju najčešće farizeje. Jer im je upravo on stao na put kao sablazan, kao zapreka na putu u propast, kako bi usmjerio njihov put prema spasenju, prema Ocu, po vjeri u Njega.

»Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! « Na usrdnu i ustrajnu molitvu ove žene Kanaanke, koja ne odustaje u molbi za svoju teško opsjednutu kći, Isus podsjeća na red svoga poslanja koje je primio od Oca: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Izgleda kao da Isus ignorira ili odgađa molitvu žene Kanaanke, te Isus drugim odgovorom produbljuje taj dojam suzdržanosti: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« Isus provocira, ali ne kako to mi ljudi zlonamjerno znamo činiti. Isusova je provokacija u tome da; provjerava, potiče, te produbljuje poniznu i iskrenu vjeru žene Kanaanke. Gospodin nekad i odgađa našu stvar, kako bi produbio našu želju i vjeru.

Potvrdni i ponizni odgovor Isusu žene Kanaanke: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« upućuje na ono unutarnje djelo Duha Svetog u susretu s Isusom, na milost vjere. Ta milost velike vjere se dogodila u susretu dviju velikih želja i čežnja; one Božje želje za nama i naše želje i čežnje za Njim. Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.«

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja