Isus i uz cijenu najvećih podjela zahtijeva opredjeljenje za Boga!

ČITANJA:

Jr 38,4-6.8-10;

Ps 40,2-4.18;

Heb 12,1-4;

Lk 12,49-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Da bismo se lakše snašli u evanđeljima, valja nam imati na umu da je Isus iz Nazareta sin svoga naroda, stoga voli zagonetan govor, ponekad šokantan, a ponekad i paradoksalan. Misao mu nije uvijek u rečenici koja stoji napisana u evanđeoskome tekstu, nego često upravo u ispravnom tumačenju. Isusova riječ često iznenađuje slušatelja ne bi li ga potaknula na promišljanje. Isus i uz cijenu najvećih podjela zahtijeva opredjeljenje za Boga, za sebe. Kršćanin se nipošto ne želi odijeliti od svojih najmilijih, od onih koje voli, ali ako se dogodi da se ljudi ispriječe između njega i Boga, tada stvari poprimaju čak ovakvu krajnju napetost. Kršćanin, a i sama Crkva znaju što im je izabrati, uvijek Boga. Pravi i istinski kršćanin u srcu čuva ljubav za sve, ali istodobno ne dopušta da mu tu ljubav itko ugasi ili pak stavi u pitanje. Oganj i krst samo su slike.

Isus je došao da zapali svijet novim plamenovima ljubavi i oduševljenja za Boga i Božju stvar, a to je kraljevstvo nebesko. Plamenom svoje i Očeve oprosne ljubavi kroz otajstvo svoje muke smrti i uskrsnuća, Isus donosi nama oprost grijeha. Bog je u Isusu iz Nazareta silovito zahvatio u ljudsku povijest, te stoga kao u ognju Božje oprosne ljubavi treba da izgori svaki grijeh, a poplava Božjega milosrđa odnijet će svaku nečistoću.

Isus se pouzdaje da će molitva, mir i veliki ideali na kraju pobijediti. Kada je nasilje postalo najžešće, Isus je tiho molio, viseći na križu. Bio je položen da počiva u miru groba i pobjednički uskrsne, te bude život svijeta i punina života.

Ideali molitve, sućuti i sveopće obiteljske ljubavi leže u srcu biblijske vjere. Nismo sami, bez obzira na to kako samima sebi izgledali osamljeni, nismo sami dok god možemo uprijeti pogled u Isusa, početnika i dovršitelja vjere.

Predragi vjernici, slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, na nama je da ne budemo tek polovični kršćani, nego da se sasvim i čitavim svojim vjerničkim i ljudskim bićem svrstamo uz Isusa, te da jedni prema drugima obilujemo oprosnom ljubavlju i pomirenjem.