SVAKODNEVNO U 7:30 Kako prihvaćam Božju riječ?

ČITANJA:

1Kor 2,1-5

Ps 119,97-102

Lk 4,16-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar, župnik in solidum u Ludbregu, u Župi Presvetog Trojstva i Svetištu Predragocjene Krvi Kristove:

Braćo i sestre, u današnjem evanđeoskom odlomku slušamo kako je Isus došao u Nazaret, “gdje bijaše othranjen”. Tu je, dakle, kao čovjek odrastao, došao do zrelosti, natapan i hranjen ljubavlju svoje Majke Marije i svetog Josipa. Tu je rastao u mudrosti i milosti te se u skrovitosti pripremao za poslanje Mesije, u koje je sada odlučno krenuo. Sada je došlo vrijeme da On bude taj koji „othranjuje“ – Onaj koji daje hranu vječnog života, koji pomaže ljudima da duhovno odrastu, da postanu zreli sinovi i kćeri Božje.

Kada dijete raste, ispočetka mu roditelji daju laganu hranu, prikladnu za nježnu dob djeteta. S vremenom dijete može jesti i hranu koju jedu odrasli.

U poslanicama apostola Pavla nalazimo više mjesta gdje se u prenesenom smislu govori o tvrdoj (duhovnoj) hrani koja se daje zrelima. Mogli bismo reći da je Isus u sinagogi u Nazaretu najprije počeo s laganom duhovnom hranom, govoreći riječi Božje, koje su izazivale u slušateljima divljenje. No, kada im je htio dati i nešto malo tvrđe, naišao je na žestoki otpor. Slušatelji nisu mogli primiti Njegovu riječ o tome kako prorok nije dobrodošao u svom zavičaju, nego su se odmah razljutili i htjeli ga ubiti. Zašto tako negativna reakcija? Jer u njihovim dušama nije bilo istinske duhovne zrelosti, koja se odražava u poniznosti, spremnosti čuti ne samo pohvalu, nego i primjedbu, poziv na promjenu i obraćenje, na mijenjanje načina razmišljanja i djelovanja. Primjerice, Nazarećani su mogli Isusu reći i sljedeće: „Da, Isuse, istina je da se u prošlosti puno puta pokazalo da prorok nije dobrodošao u svom zavičaju. Ali dopusti da mi Tebe iznenadimo. Imaj strpljenja s nama, koji smo tako sumnjičavi prema Tebi, jer si jedan od nas. Oprosti nam.“

U svjetlu ovih misli svatko se može pitati: Kako ja prihvaćam Božju riječ? Mogu li primiti osim lagane duhovne hrane i onu tvrdu? Mogu li, primjerice, osim poruke o tome da me Bog voli čuti i poruku da me poziva da nosim svoj križ? Osim poruke da je On milosrdan poruku i da sam ja pozvan biti milosrdan? Osim poruke da sam dragocjen u Njegovim očima poruku da me poziva na obraćenje i promjenu?

Neka nas Gospodin pronađe zrele kada nam daje tvrdu duhovnu hranu.