SVAKODNEVNO U 7:30 Prava ljubav - Božja ljubav za čovjeka

ČITANJA:

Dj 9,31-42;

Ps 116,12-17;

Iv 6,60-69

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«

»Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.« »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre, danas evanđelje započinje jednim tvrdim i vrlo bolnim pitanjem: «Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati»? Tvrdo je i vrlo bolno to kad stvorenje svojim umovanjem želi nadići svoga Stvoritelja, kada sin misli da je pametniji od svoga oca. Bog je kroz povijest spasenja jednom vrlo nježnom pedagogijom usmjeravao čovjeka prema pobjedi, no u Isusu mora biti objavljena punina objave: Isus je kruh života. Bog je kruh života. To je naš Bog. Nije Isus kruh života da bismo mi zavoljeli kruh, nego je Bog od prvih dana u čovjeka usadio potrebu za kruhom da bi shvatio da je čovjekova temeljna potreba dragi Bog. No, izgleda da je Isusovim sugovornicima ta punina Božje objave preteška. Isusovi sugovornici tu puninu Božje objave ocijenili su tvrdom besjedom. Ipak, Isus se želi opravdati. Isus ne odustaje. Isus nikada ne odustaje.

U sljedećem pitanju naviješta svoje uzašašće i, što je još važnije, nakon uzašašća naviješta silazak Duha Svetoga. To je važno jer će upravo silazak Duha Svetoga na darove kruha i vina u sakramentu sv. Mise omogućiti blagovanje Isusova tijela i krvi Isusove. Isus nas, dakle, ne želi učiniti kanibalima nego se iz ljubavi prema nama ostaviti kao euharistijski kruh i vino u presvetom sakramentu Tijela i Krvi svoje. Zato će i reći: «Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa». Tek silaskom Duha Svetoga nad apostole moguć je i silazak Duha Svetoga nad darove kruha i vina i pretvorba u Tijelo i Krv Kristovu. To zapravo i nije više tako teško shvatljivo; uvjet za razumijevanje je ljubav. Proslavljeni Isus, naime, želi u svojoj ljubavi ostati prisutan među nama, prisutan u maloj bijeloj hostiji. To je dakle moguće po Duhu Svetome i Njegovoj posveti darova kruha i vina. Duh je onaj koji oživljuje. I Duh je ljubav. A ljubav se ne može živjeti samo od jedne osobe. Zato će nadalje Isus reći: «Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca». Naime, nebeski Otac prvi je pokretač prave ljubavi.

Zanimljivo, dalje u evanđelju piše: «Otada mnogi odstupiše, više nisu išli s Njime». Mnogi su dakle koji ne znaju ljubiti! I do dan danas puno se priča o ljubavi, ali koji smo susreli Gospodina u ljubavi, znamo da je danas prava ljubav zapravo privilegija rijetkih. Prava ljubav, Božja ljubav za čovjeka, to nije samo trenutni osjećaj ili doživljaj ili iskustvo. Prava ljubav ide mnogo dublje i mnogo šire. Nažalost, mnogi od takve ljubavi odstupiše jer gledaju prije svega sebe, svoju ugodu, svoju korist i svoje interese. I zato danas život u pravoj Božjoj ljubavi postaje, dakle, privilegija rijetkih. Ali Isus ne ostaje sam. Šimun Petar će ostati s Isusom. Kasnije će tri puta posvjedočiti svoju ljubav prema Kristu i Crkvi. Neka u nama još jednom odzvoni svjedočanstvo Šimuna Petra, onoga koji triput ljubi, na kraju ove mučne rasprave o Isusu, kruhu života vječnoga: «Gospodine, kamo da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si svetac Božji!».