NEDJELJOM U 16:30 Duhovno zvanje - dar u Crkvi za Crkvu

ČITANJA:

vl.: Mal 3,1-4;

Ps 24,7-10;

Heb 2,14-18;

Lk 2,22-40

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

U evanđeoskom izvješću čuli smo, da Bog pri dolasku u hram izabire dvoje običnih vjernika koji su dočekali Isusa u Hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi. Izabire starca Šimuna, čovjeka pobožna i pravedna, čovjeka nade, vjernika sigurna u budućnost koju mu je objavio Duh Sveti; izabire čovjeka koji odgovara na poticaje milosti i pjesmom zahvaljuje Bogu ne očekujući drugo doli Nebo. Izabire tako i proročicu Anu, udovicu koja je u hramu neprestano boravila. Njezin dug i sveti udovički život molitve i pokore nagrađen je ovim svetim susretom. Sveti Ivan Pavao II. odredio je da se današnji dan 2. veljače obilježava Dan Bogu posvećenog života. Osobe nezaobilazne u životu svakog kršćanina su svakako osobe posvećene Bogu – svećenici, redovnici, redovnice. Možda nam je postalo navika da imamo svećenika i časne sestre u svojoj sredini, normalno je da ih trebamo. Međutim, njihova životna dob je sve viša i mnoge manje župe i samostani se, nažalost, zatvaraju. Dan posvećenog života prigoda je da se upitamo koliko ulažemo u duhovna zvanja? Ta tema vezana je usko sa životom obitelji. Ako roditelji ne žive evanđeoske vrijednosti, mladić i djevojka moći će teško odabrati duhovni poziv, jer upravo u obitelji mladi stječu prva iskustva evanđeoskih vrijednosti, ljubavi koja se daruje Bogu i drugima. Marija u činu prikazanja u Hramu daruje Sina, vraća ga Bogu. Poput nje, i posvećene osobe, u trenucima zavjeta i posvećenja na žrtveniku Božjem prikazuju iz ljubavi ono što im je najdraže: svoju slobodu, svoje srce, svoje tijelo, sve svoje planove i nade. Sve to Bogu prikazuju, da on s njima potpuno raspolaže i čini što ga je volja. Ponekad je to, možda, bolna, ali ipak radosna žrtva.

Na Šimunovu riječ da je ugledao „svjetlo na prosvjetljenje naroda“ Crkva danas blagoslivlja svijeće. Svijeća je puna simbolike. Kada je čovjek zaslijepljen, onda u njemu vlada mrak. Upravo je Šimun ukazao na Onoga koji donosi svjetlo. „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda“. Jesu li njegove oči stvarno vidjele spasenje? Oči njegove vidjele su samo dijete koje je Marija donijela. Ali, oči vjere – one vjere kojom je iščekivao, čeznuo – one su vidjele spasenje, svjetlo, to unutarnje svjetlo koje ga je prosvijetlilo. Doživio je ispunjenje svoga života: susreo se sa Spasiteljem.

Središte i srž naše vjere jest: susret i život sa Spasiteljem. On je svjetlo koje prosvjetljuje našu vjeru, osmišljava život, ispunja čežnju. Ovaj blagdan kao da želi rasplamsati u nama tu vatru vjere i ljubavi, vatru čežnje za onim za čim su čeznuli starac Šimun i proročica Ana. Ta čežnja simbolizira čežnju svakog vjernika za ispunjenjem nutrine srca i duše. To samo Isus može učiniti. Zato želim da ovaj današnji blagdan probudi u nama vrednovanje duhovnog zvanja kao dara u Crkvi za Crkvu. Neka se taj dar ovim Danom još više rasplamsa po radosnijem življenju tog svjetla, svjetla opredjeljenja za Isusa Krista kako bi istinski svjedočili. Molimo Gospodina da nam pomogne da druge dovodimo njemu te da budemo primjeri vjere i predanosti današnjem svijetu kao što su bili Šimun i Ana svojim naraštajima.