SVAKODNEVNO U 7:30 Patnja mijenja ljudsko srce

ČITANJA:

1Kr 19,19-21;

Ps 16,1-2a.5.7-10;

Mt 5,33-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.

Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, — ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.«

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Bog nam danas želi poučiti kako ništa na ovoj zemlji nije naše, nego sve pripada Njemu. Nebo je njegovo prijestolje, a zemlja podnožje njegovim nogama, pa ni sam naš život ne pripada nama nego Njemu – Bogu Svemogućemu. A svijet živi ludo i ne poznaje da će konačan sud o svemu donijeti onaj koji je utvrdio zemlju na vodama. Život teče, a ljudi prolaze pored Isusa Krista kao da ga nema, prolaze i ne znajući da prolaze pored izvora života. Kako su blaženi oni koji poučavaju ljude da služe Kristu i da spase svoje duše. Krist život daje i on život oduzima. Bog upravlja svime što se događa. Ako se dogodilo neko dobro slava Bogu, ali ako se i dogodi neko zlo opet neka je slava Bogu, i u teškim trenucima moramo se ohrabriti i znati da je Bog taj koji to dopušta zbog moga dobra.

Kao što roditelji često puta treba biti strog prema svojoj djeci da ih odgoji na pravi put, tako često puta i milostivi Bog mora dozvoliti kušnje da se popravimo i vratimo na put spasenja. On dopušta da nas ponekada nevolje more jer u nevoljama najbolje otkrivamo svoje grijehe i svoje slabosti. Patnja je jedina sila koja je kadra promijeniti ljudsko srce. Nijedan čovjek nakon križa nije više isti. Ili ga težina križa odvuče u gore stanje ili ga njegova sila uzdigne do anđeoskih visina. Kada nam sve ide po volji našega srca onda čovjek zaboravlja na Boga, a to je upravo ono što đavao želi, jer kada zaboravim na Boga i vječni život, padam u grijeh i u očaj.

Svijet je ispunjen Bogom. Svi oni ljudi koji nas okružuju, koji su prema nama dobri ili zli, tu su po promislu Božjem. Kad Bog vodi brigu i o vlasima na našoj glavi kako neće onda voditi brigu i o puno važnijim stvarima u našem životu. Kod Boga ne postoje slučajnosti. Pa i ona najmanja i najbezazlenija stvar koja mi se dogodi, dogodila se po Božjem promislu. Kako samo našega Boga vrijeđa naše nepovjerenje u Njegovu blizinu. On nam je bliži nego što smo mi sami sebi. On nas poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe. On zna naše probleme bolje nego mi.

Zato moramo naučiti pustiti naše brige. Sada te muče financijski problemi, obiteljski problemi, problemi na radnom mjestu, netko te povrijedio – pusti to! Zašto se brinuti i razmišljati o tome. Na taj način samo povećavamo svoju muku. Bog sve vodi i svime upravlja. Boga moramo ljubiti ne zbog onoga što nam on daje, ne zbog njegove svemoći koja može ispuniti naše želje, nego Isus Krist mora biti naša jedina želja.

U svemu što se događa pobjednik je na kraju uvijek Bog. Zato ne treba nikada žalovati nad teškim situacijama i sažalijevati sebe, nego se odmah razveseliti i pogledati blaženi kraj i veliku nagradu koja nas čeka na kraju naše kušnje. Treba biti strpljiv u nevoljama bez puno jadikovanja i pitanja. Pouzdati se u Boga s dubokom vjerom u njegovu svemoć i upravljanje našim životom.