SVAKODNEVNO U 7:30 o. Marjan Jeftimov: Istina se ne može sakriti, ona rasvjetljuje tamu ovoga svijeta

ČITANJA:

1Sam 1,20-22.24-28;

Ps 84,2-3.5b-6.9-10;

1Iv 3,1-2.21-24;

Lk 2,41-52

Tekst evanđelja:

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Riječ Božju tumači o. Marjan Jeftimov:

Dragi slušatelji i prijatelji Katoličkog radija. Na drugi dan blagdana Božića Crkva slavi sv. Stjepana prvomučenika. O životu svetoga Stjepana nemamo puno podataka, ali ipak na temelju zapisa u Lukinim Djelima apostolskim možemo uočiti više elemenata koji svjedoče o njegovoj veličini i toliko dubokoj vjeri da je podnio mučeničku smrt za svoga Učitelja (usp. Dj 6,1-8,2). Iz toga pronalazimo podatak da je sveti Stjepan bio jedan od sedmorice izabranih đakona prve Crkve, odnosno službe koja je nastala na temelju tadašnjih poteškoća i potreba jeruzalemskih kršćana.

Djela apostolska za svetoga Stjepana kažu da je bio pun vjere i Duha Svetoga, te da je pun milosti i snage činio čudesa i znamenja u narodu, ali upravo je to izazvalo i ozlovoljilo neke koji su počeli s njim raspravljati, a kako nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio, podmetnuli su neke da ga lažno optuže da je govorio pogrdno protiv Mojsija i Boga. Štoviše, podjarili su i narod, starješine i pismoznance, koji su ga zgrabili i odveli u Vijeće, te mu ondje sudili na temelju svjedočanstva podmetnutih lažnih svjedoka. Dok su ga tako optuživali, svi su nazočni u Vijeću bili usmjerili svoj pogled prema svetom Stjepanu i primijetili da mu je lice bilo kao u anđela (usp. Dj 6,1-15).

Lažnim optužbama, izbacili su Stjepana iz grada i kamenovali ga. No, dok su ga kamenovali, Stjepan ih nije proklinjao, nego je molio Gospodina da primi njegov duh, a njegovim ubojicama da to ne uzme za grijeh. Sve se to zbivalo pred mladićem Savlom, kasnije Apostolom pogana i gorljivim svjedokom Kristova uskrsnuća – svetim Pavlom, koji je pristao da se Stjepan smakne i do čijih su nogu tada odložili haljine svjedoka Stjepanova mučeništva.

Takva Stjepanova smrt značila je prekretnicu među prvim kršćanima, odnosno nastao je veliki progon, zbog kojeg su se svi osim apostola raspršili po svim judejskim i samarijskim krajevima. Kroz cijelu svoju povijest Crkva je mučenička i proganjana. A danas to postaje sve vidljivije, jer istina se ne može sakriti, svjetiljka se ne može pokriti, ona je da svijetli i rasvjetljuje tamu ovoga svijeta. Sveti Stjepan nam i danas može biti veliki uzor, kako po svom životu, tako i po smrti. Sveti Stjepan se štuje kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Njegovo ime je grčkog podrijetla, odnosno grč. στέφανος (stephanos) znači “kruna”, pa tog dana uz Stjepane i one čije je ime izvedeno od tog imena, imendan slave i Krunoslavi.

U ikonografiji se obično prikazuje u đakonskoj dalmatici, s kadionicom u jednoj ruci i kamenom ili knjigom u drugoj.

o. Marjan Jeftimov, župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom i dušobrižnik grkokatolika u Zadru.