SVAKODNEVNO U 7:30 O. Mladen Mikulić: Neka svaki naš korak bude na slavu Božju

ČITANJA:

Heb 1,1-6;

Ps 97,1.2b.6.7c.9;

Mk 1,14-20

Tekst evanđelja:

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

»Ispunilo se vrijeme,

približilo se kraljevstvo Božje!

Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Gospodin Isus nas upozorava da se približilo kraljevstvo Božje. Moramo biti spremni i budni čekati dolazak Gospodnji. Isus traži od nas da se obratimo, upozorava nas da promijenimo naš život. On to govori svima, a poglavito meni i tebi, jer ja i ti smo oni koji smo obraćenja najpotrebitiji. Pogledajmo svete apostole, kako su spremno otišli za Isusom, ne osvrćući se natrag. Nisu tražili izgovora! Ostavljaju i mreže, i lađe i oca. Kakav onda mi možemo imati izgovor za sebe da ne možemo slijediti Krista, kad od nas traži da se odrečemo tako malo toga. Neka nam primjer svetih apostola uvijek bude na pameti.

Ako ne pokažemo Isusu našu ljubav prema njemu, kako se možemo nadati nagradi vječnoga života. Pogledajmo! Da bi bili s Kristom, apostoli sve ostavljaju. A ja? Što ja ostavljam za tebe Kriste? Zar mi stid ne peče oči ponuditi Bogu ovo malo što mu sada nudim. Krist apostole poziva da ga slijede dok su vrijedno zarađivali za svoj život i oni odmah sve ostavljaju i idu za Njim, a meni je teško odreći se neke sitnice kako bih mogao pomoći bližnjemu milostinjom. Apostoli su se odrekli sigurnosti svagdašnjeg kruha, a meni je teško jedan dan postiti. Oni se odriču svoje obitelji, a ja se ne želim odreći beskorisnog gledanja televizije i mobitela da bih bio sa svojim bližnjima. Ne želim se odreći ni jednog sata sna kako bih bio s Kristom u jutarnjoj molitvi, a apostoli ostavljaju svoj život kako bi mogli dan i noć biti u Isusovoj blizini. Naporno mi je kratko vrijeme provesti u molitvi s Gospodinom, a apostoli su spremni uvijek biti uz Njega.

Ugledajmo se i na brojne mučenike, pokornike, isposnike, monahe, misionare, kako su živjeli život u potpunom predanju Bogu, često puta i trudeći se preko svojih snaga da ganu Božje srce i izvrše Njegovu volju. Kako se onda mogu nadati istoj nagradi gledanja Božjega lica u vječnosti, kad ne činim ništa da se obratim i spasim – niti svijetlim, niti se gasim. Sva moja mlakost i mlitavost je znak moje nevjere, jer da vjerujem u Gospodina Isusa i ono što mi je rekao u Svetom pismu, trsio bih se da svaki moj korak bude samo na slavu Božju.

Daj nam Gospode dar obraćenja, da se odrečem samoga sebe, da idem za Tobom. Neka se ne žalostim zbog svega onoga što ostavljam zbog Tebe, jer je sve to samo prašina koja mi oči peče i čini me slijepim. Probudi me Kriste, neka ostavim iza sebe jasnu svijetlost da mogu ugledati Tebe i apostole tvoje kada dođeš s Kraljevstvom svojim.

O. Mladen Mikulić, monah grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice