Vjera u Isusa se traži

ČITANJA:

Hag 1,1-8;

Ps 149,1-6a.9b;

Lk 9,7-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Drage sestre i braćo!

U igri noć-dan ili svjetlo-tama koja se odvija u ovom svijetu pod prilikama priča tko je kakav, kao iz one priče „Čarobnjak iz Oz-a“ kada se spusti Dorothy pa ju pitaju jesi li ti dobra ili loša vještica leži i ovo pitanje o Isusu! „Tko je taj?“. Herod, bojim se, nikada nije saznao tko je Isus, jer nije leptir koji je ušao u plamen svijeće, nije zapalio svjetlo nego je ostao kod kuće i slušao priče. Odgovor se dobija u susretu sa Riječ tijelom postala. Herod je samo tražio priliku da ga susretne! Kakav je to kralj koji ne može pronaći način da se susretne!? Čini se da više godi činjenica da se samo želi. Mnogi žele promijeniti svijet, naći Boga ali sve ostaje samo na želji. U čemu je problem.

Vjera u Isusa se traži. U tu stvarnost njegove osobe. Isus je stvarno prisutan. On je tu. To je vjera. On je samo slušao od drugih. On je htio vidjeti čudo. Spektakl. Zadovoljiti svoju taštinu. Vidjeti samo ono što će zaprepastiti oči. Susret sa Isusom je dublji. On je prema svjedočenju samoga evanđelja mogao promijeniti ne samo bolesti, izazvati čuda nego i cijelu osobu i život promijeniti. Čini mi se da je ponekad lakše oživjeti mrtvaca nego li nekoga poput Heroda obratiti. Susresti Isusa, stvarnog Isusa, ne onoga iz priča drugih ljudi, to je bit ovoga djela evanđelja. Susret između Heroda i Isusa nije se dogodio i sve je ostalo na istome. Susret tebe i stvarnog Isusa ne može te ostaviti istim. Sjetimo se samo trojice mudraca. Nisu išli istim putem. Drugim su putem otišli. Ne može se čovjek vratiti na isto. Uvijek je sa Isusom drugačije, od same osobe, situacije…

Tko je taj? Pitanje na koje, ako kreneš u potragu, naći ćeš i odgovor. Odgovor će doći u susretu s Isusom. Ova priča iako ste ju čuli pomoći će da se prisjetimo koga to „dišemo“ i po kome dišemo. Koga ćemo susresti kada prestanemo disati.

Mladić je šetao uz obalu rijeke. Razmišljao je o smislu života i najboljem načinu kako susresti Boga. Dok je razmišljao, prođe pored njega stari pustinjak. Mladić mu se znatiželjno približi i upita: „Možete li mi reći što bih trebao učiniti da bih susreo Boga?“ Pustinjak ga pogleda, nasmiješi se i nastavi put. Mladić, uvjeren da monah nije shvatio njegovo pitanje, ponovo mu se približi i upita: „Možete li mi reći, molim vas, što trebam učiniti da bih susreo Boga?“ Starac ga ponovo mirno pogleda, nasmiješi se i nastavi put prema rijeci. Najednom uđe u rijeku i stane kad mu je voda bila do koljena. Mladić, zbunjen, ali željan odgovora, pođe za njim. Starac ga najednom gurne pod vodu. Mladić se opirao, a starac ga je još jače rukama držao pod vodom. Zatim ga pusti i upita: „Dok sam te držao pod vodom, za čim si najviše vapio, što si najviše želio?“ „Zrak!“ – odgovori mladić. Pustinjak mudro zaključi: „Kad budeš želio Boga kao što si želio zrak koji ti je pod vodom nedostajao, tada ćeš ga susresti!“

vlč. Zoran Grgić