NEDJELJOM U 16:30 Kako Bogu odgovaram i što mu darujem?

ČITANJA:

Izr 31,10-13.19-20.30-31;

Ps 128,1-5;

1Sol 5,1-6;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku :

Kao što sijač Isus rasipno baca sjemenje ne razmišljajući toliko o zemlji, tako o današnji protagonist gospodar dijeli talente svojim slugama i povjerava im upravu. Svima nam je zajednički jedan talent: život. Nekomu je osim života, istina, dano više ili manje drugih talenata kojima će oplemeniti svoj život u živote drugih.

Taj zajednički talent život darovan nam je po našim roditeljima, očevima i majkama koje su nas devet mjeseci nosile pod svojim srcem i u svojim utrobama. Možemo li stoga ne pronaći ženu vrsnu i blagoslovljena muža? Pa nisu li to naše majke koje su se s našim očevima stavile Bogu na raspolaganje u otvorenosti životu i prenošenju Božjih darova nama samima? Nisu li to naši očevi koji se raduju mladosti svojih sinova i kćeri? Nije li to, u konačnici, Bog kao izvor i uvir svakoga života?

U Božjemu promislu, kojemu ne znamo ni početka ni konca, naš život je savršeno osmišljen, a nama dana potpuna sloboda što i kako činiti. Tada smo poput sluga pozvani i Gospodar života nam je otvorio riznice svojega bogatstva, darovao nam potrebne talente, svakomu prema sposobnosti, ne bismo li se njima naučili služiti, razvijati ih, u njima napredovati i nesebično ih stavljati drugima na raspolaganje.

Što mi je Bog darovao? Dao mi je srce sposobno ljubiti, razum kadar razmišljati, dušu i duh sposobne uzdignuti se iznad zemaljskoga i tijelo u kojemu se i on sam proslavio. Dao nam je ruke da nastave njegovo djelo stvaranja. Kao što se glina oblikuje u rukama vrla majstora, tako je Bog oblikovao i svakoga od nas te nam u ruke predao glinu koju je nama oblikovati; dao nam dar mudrosti i razuma da njima promišljamo i razvijamo kreativnost koju ćemo svojim rukama oblikovati i ostaviti svijetu u nasljeđe.

Kako ja Bogu odgovaram i što mu darujem? „Njemu naša hvala nije potrebna, nego je njegov dar što smo mu zahvalni.“ Mi ga proslavljamo svojim životima i svojim djelima ne zakopavajući povjerene nam talente, nego radeći na njihovu umnažanju. Odgovaramo mu ispunjavajući poslanje koje nam je dao izvršiti. „Bio bi bezuman onaj koji bi mislio da su ti darovi njegova zasluga, jednako kao što bi onaj koji bi ih odbio koristiti promašio cilj vlastitoga života.“

Možemo li reći da dosadašnjim životom zaslužujemo Gospodarev poziv: „Valjaš, slugo dobri i vjerni. Uđi u radost Gospodara svoga?“ Svakome nam se jednako daje, zajedno započinjemo, a naš uspjeh koji će biti vidljiv odmah ili tek nešto kasnije, ovisi o našem trudu, o našoj strpljivosti i ustrajnosti. Gospodar nam je predao prava bogatstva: „njegovu riječ, koja je poput sjemena položena u svetome evanđelju; krštenje, koje nas obnavlja u Duhu Svetom; molitvu – „Oče naš“ – koju uzdižemo Bogu kao sinovi ujedinjeni u Sinu; njegovo oproštenje, koje nam je zapovjedio nositi svima; sakrament Njegova žrtvovanog Tijela i njegove prolivene Krvi. Riječju: Božje kraljevstvo, koje je On sam, prisutan i živ među nama“ (B16, 2008.). Koliko do tih bogatstava držimo? Koliko ih čuvamo?

Molimo Gospodina da trajno nadahnjuje naše korake i naša djela da se spremni pojavimo pred njegovim Licem, da mu možemo hrabro pogledati u oči. Molimo ga oproštenje za izgubljeno vrijeme i izgubljene talente i sposobnosti. Zahvalimo mu što nam opet daje novu priliku za popravak života.