UTORAK 07:30 Isuse, uđi u sva naša nepraštanja!

Pripremio: fra Ljubomir Šimunović, voditelj Hrvatske katoličke misije u Londonu

ČITANJA:

Dn 3,25.34-43; 

Ps 25,4-9;

Mt 18,21-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.« »A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti’. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.« »Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija!

U korizmenom smo vremenu, vremenu u kojem nas Bog poziva na obraćenje. Jedan od načina prihvaćanja i ostvarivanja obraćenja u svagdanu jest praštanje. Na to nas i Isus poziva u današnjem Evanđelju kad kaže Petru: “Ne kažem ti da oprostiš sedam puta, nego sedamdeset puta sedam.” To jest, uvijek. Mi smo svi dobri u primanju praštanja. Malo smo slabiji u davanju praštanja. Osobito kad ispred sebe imamo situaciju u kojoj mislimo da nam je nanesena nepravda, da smo povrijeđeni, poniženi, kad smo trpjeli zbog neke situacije. Onda nam se praštanje čini kao novo ulaženje u trpljenje. Praštanjem ulazimo u oslobođenje, u ozdravljenje. Bez praštanja lako skliznemo u ogorčenost. Ljutnja nas učini tvrdima, hladnima. Ogorčenost produbljuje bolest, a onda smo daleko i od Boga, jedni od drugih, a i od samih sebe. Praštanjem se otvaramo Božjoj ljubavi, Božjoj nježnosti, Božjem milosrđu. Korizmeno vrijeme nas poziva na obraćenje, povratak Bogu. Korizmeno vrijeme je poziv i na prihvaćanje Božje ljubavi, Božje nježnosti i Božjeg milosrđa. Svi smo potrebni oproštenja. Bog nam je u Isusu oprostio tim što je Isus ušao u patnju, trpljenje, križ. On je i treći dan uskrsnuo. Kad i sami pustimo da Njegovo svjetlo osvijetli našu patnju, postajemo dionici i Njegova uskrsnuća prema kojemu idemo.

Gospodine Isuse, uđi u sva naša nepraštanja. Dotakni našu ogorčenost. Iscijeli tvrdoću našega srca. Pomozi nam da kao što smo primili oproštenje isto tako velikodušno praštamo jedni drugima. Ti iscijeli sve ono što je potrebno iscjeljenja, ozdravi što je potrebno ozdravljenja. Za to molimo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.