SVAKODNEVNO U 7:30 S. Augustina Barišić: Kakva je kvaliteta nasada u vinogradu naših duša?

ČITANJA:

Tob.1,1a.2;2,1-9

Ps 112.1-6

Mk 12,1-12

Tekst evanđelja:

“I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.”
“Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda. Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. Niste li čitali ovo Pismo: “Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!” I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.” Riječ Gospodnja!

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić, ASC:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija.

Danas je sv. Bonifacije, koji kaže “Putnik sam! Na ovome sam svijetu stranac i ne smijem svoje ideale vezati s ovim svijetom već s drugim, Božjim svijetom. Sve mora težiti prema Bogu!” A papa Franjo: “Vinograd je Gospodinov, a ne naš. Vlast je služenje i kao takva mora se izvršavati, za dobro svih, i za širenje Evanđelja!”

A u Evanđelju po Marku, nadam se da smo pozorno slušali i osluškivali poruku iz prispodobe koje izgovara Isus. Razmatramo Njegove riječi, izgovorene na samo Njemu jedinstven način. Priznajem i osjećam kako poruke nisu nimalo optimistične, dapače, turobne su, tužne i žalosne. Ali, unatoč tome, Isusove riječi su istinite i zahtijevaju razmišljanje i razgovor, ali su i kao veliki “upitnik” nad svime što se događa u Izraelu u to vrijeme. Tim više, mislim da Isus stavlja ogledalo pred svoje sunarodnjake i suvremenike, u kojem se svatko pa čak i mi možemo i trebamo prepoznati. Upravo zato, prispodoba je relevantna za svakoga, i za tebe i za mene, dok Isus, u ovom slučaju, izlaže one koji žive u Hramu i od Hrama, kao što je i starozavjetni svećenik Heli imao dvojicu bezbožnih sinova koji su sebi uzimali najbolje dijelove žrtava, a Gospodinu ostavljali samo ono lošije, što čitamo u priči prije Samuelova proroštva. I nije li to igra u kojoj ljudi žele igrati ulogu gospodara, a ne sluge. Žele biti vlasnici, a ne najamnici koji su zaduženi za posluživanje.

U daljnjem tekstu prispodobe, primjećujem u kakvom se stanju nalazi i sam Isus. Prijeti mu uhićenje, osuda i smaknuće. Neprijatelji već smišljaju zamke, spletke i zavjere, čak je jedan od Dvanaestorice ponudio i svoje usluge protivnicima. Dakle, kukavičluk, jad i bijeda. Međutim, zanimljiva je i ta činjenica, kako Isus reagira? On primjenjuje sliku na sebe i svoju sudbinu, premda ta slika istovremeno optužuje i tješi, jer Isusova sudbina je tipična sudbina proroka. Stoga, ovu prispodobu smještavam u povijest spasenja. Bog okreće Isusovu sudbinu na dobro. On postaje kamen spoticanja, ali istovremeno i kamen zaglavni. To znači da je Isusova slika i prispodoba, slika i naše vlastite duše i situacije u kojoj se i sami ponekad nađemo. U tom slučaju, Isusova slika bi trebala biti veliki upitnik koji postavljamo samima sebi. Dakle, upitnik koji se odnosi i na naš život, tvoj i moj, naše vrijeme i čitavu povijest. Svaka duša, svako srce, svaki život, Božji je dar i predivni vrt, perivoj i vinograd koji je povjeren svakome na svoj način, pa s pravom se smijemo pitati a što bi to značilo? Odgovor je jednostavan, razumljiv i prihvatljiv, i znači da je Isus gospodar i mog i tvog života. Računat će se svakom stvorenju, kako smo upravljali, radili i raspolagali, kako i čime smo hranili život, dušu i srce. No, to nije sve. Bit ćemo pitani i što smo učinili s povjerenim darovima i talentima, komu smo otvorili vrata svoga srca i života, kakav plod donosimo u životu, i tko gospodari našim životom, mislima, srcem i osjećajima?

Dragi prijatelji, ovo su temeljna životna pitanja na koja ćemo morati odgovarati pred Gospodarom života! Zato ne dopustimo da uništene egzistencije i gospodari zla unište Božje djelo u nama. Budimo Božji i budimo svoji, a ne kopije drugih. Bog nas je stvorio kao originale, na svoju sliku i priliku, pa ostanimo originali Božjeg života.

I na kraju, pitajmo se, koliko smo zaista svjesni svega što nam je darovano. Budimo svjesni, jer veliki upitnik stoji pred svakim od nas, kako postupamo s Božjim darovima i vinogradom koji smo dobili na obradu? Kakva je kvaliteta nasada u vinogradu naših duša? Unatoč svim našim padovima, nejasnoćama i nesavršenostima, imamo pravo na utješne riječi s kraja prispodobe: “Kamen koji su graditelji odbacili postao je temeljni kamen. Gospodnje je to djelo i čudesno je u našim očima!” A papa Franjo reče: “Bog i danas plodove svojeg vinograda očekuje od onih koje je poslao raditi!” Tako neka i bude. Amen. Aleluja!